Prijestolonasljednik Danilo Petrović Njegoš, NMCG
Petrović Njegoš, Danilo (Cetinje, 1871 – Beč, 1939), crnogorski princ-prijestolonasljednik. Kao najstariji sin knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, pripreman je, shodno pravu primogeniture, za nasljednika prijestola, mada po ocjeni istoričara nije previše bio zainteresovan za obavljanje državničkih poslova, naročito od trenutka od kada su se crnogorska dinastija i vlada našle u egzilu (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)). Bio je oženjen njemačkom vojvotkinjom Jutom fon Meklenburg-Štrelic (nakon obreda vjenčanja i primanja pravoslavlja dobila ime Milica). Nije imao potomstva. Tokom Prvog balkanskog rata (→ Crna Gora u balkanskim ratovima 1912/13) komandovao je Zetskim odredom na skadarskom bojištu. Kada je crnogorska vojska zauzela Skadar (1913), osmanski general → Esad-paša Toptani predao je ključeve grada prijestolonasljedniku Danilu. Od 1910, kao prijestolonasljednik, imao je čin general-majora ruske vojske. Učestvovao je u različitim protokolarnim misijama u inostranstvu, pa je tako predvodio zvaničnu delegaciju Crne Gore prilikom krunisanja Petra Karađorđevića (1904) i predstavljao dvor i državu na krunisanju britanskog kralja Džordža V (1911). Tokom egzila vladarske porodice, tokom Prvog svjetskog rata (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu), boravio je u Francuskoj i Švajcarskoj. Nakom smrti kralja Nikole, abdicirao je marta 1921. u korist sinovca → Mihaila Petrovića Njegoša. U Đenovi je februara 1928. pred generalnim konzulom Kraljevine SHS dao izjavu o priznanju Kraljevine SHS i obećao da će se kloniti bilo direktne bilo indirektne akcije koja bi bila uperena protiv nove države.
Literatura: N. Rakočević, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu 1914–1918, Podgorica, 2015; Š. Rastoder, Crna Gora u egzilu, Podgorica, 2004, Š. Rastoder, Crnogorska buna i odmetnički pokret 1918–1929, tom IV, Cetinje – Podgorica, 2005; Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, Podgorica, 2006; S. Martinović, Crnogorska vojska 1854–1916, Cetinje, 2018; M. J. Petrović Njegoš, Memoari jedne njemačke princeze, Podgorica, 2019.
I. Jovović