Katarina II Romanova (Katarina Velika) (Ščećin, 1729 – Sankt Peterburg, 1796), ruska carica od 1762. do 1796. godine. Kćerka njemačkog plemića, protestantske vjeroispovijesti, koja je sa 14 godina odabrana za suprugu budućeg ruskog cara Petra III. Kada je Petar III stupio na prijesto 1762, Katarina je organizovala zavjeru i primorala ga da abdicira, a nakon njegovog ubistva proglasila se caricom. Reorganizovala je državnu upravu, uvela novu teritorijalnu podjelu Carstva na gubernije, izvršila je djelimičnu sekularizaciju crkvenih i manastirskih imanja, unaprijedila sudstvo, školstvo, umjetnost i kulturu, a po pruskom modelu izvršila reformu vojske koja je ostvarila više pobjedonosnih pohoda. U njenim spoljnopolitičkim planovima, Balkan (→ Balkan – političke granice) je zauzimao značajno mjesto. Carici Katarini II, tj. Kolegiji inostranih djela, obratio se pismom crnogorski mitropolit → Vasilije Petrović Njegoš, aprila 1762, moleći da mu se dozvoli odlazak u Rusiju. U posebnom pismu navedeni su glavni razlozi za posjetu: problemi Crne Gore zbog napada Osmanskog carstva i prijedlog o zvaničnom pokroviteljstvu Rusije nad Crnom Gorom. Tek u maju 1765. mitropolit Vasilije odlazi na put. U preporuci mitropolita → Save Petrovića Njegoša i crnogorskog sveštenstva, navedena je svrha njegovog puta: da u ime naroda Crne Gore pozdravi caricu Katarinu II i da dobije pomoć za Crnu Goru i Pravoslavnu crkvu. Dolaskom u rusku prijestonicu, oktobra 1765, crnogorski mitropolit se neformalno sreo sa caricom Katarinom II u pridvornoj crkvi, kada je carica primila sve crkvene velikodostojnike tokom liturgije. Tada je carici iskazao odanost u ime crnogorskog naroda. Tokom boravka u Sankt Peterburgu, mitropolit Vasilije se iznenada razbolio. U testamentu koji je ubrzo napisao (10. marta 1766), uputio je molbu Katarini II da ne ostavi crnogorski narod bez ruske zaštite. Poslije Vasilijeve sahrane, Katarina II je po preporuci Kolegije inostranih djela naredila da se Vasilijeva zaostavština u Rusiji prenese u Crnu Goru i odredila poručnika → Mihaila Tarasova, kome je pridodat prevodilac Ivan Šefer, da sa Josifom Vukićevićem i → Petrom I Petrovićem Njegošem otputuje u Crnu Goru. Kada se godinu kasnije u Crnoj Gori pojavio samozvani ruski car → Šćepan Mali, carica Katarina II je objavila cirkularno pismo svim pograničnim gubernatorima prema evropskim državama, kojim se naređuje kontrola svih putnika prilikom ulaska u Rusiju, naročito došljaka ,,iz onih naroda koji su slični Crnogorcima i žive u njihovoj blizini”. Šaljući Georgija Merka u diplomatsku misiju u Crnu Goru, carica je u gramati od 25. marta 1768, koju je Merk trebalo da odnese, zaprijetila Crnogorcima da će ih lišiti ruskog ,,pokroviteljstva i nagrada”. Nakon neuspješne Merkove misije, koji nije ni uspio doći do Crne Gore, carica je povjerila novu misiju knezu → Juriju Vladimiroviču Dolgorukovu, sa ciljem da ispita okolnosti u vezi sa namjerama Šćepana Malog.