Dolgorukov, Jurij Vladimirovič (Долгоруков, Юрий Владимирович; ?, 1740 – Moskva, 1830), ruski general, diplomata. Kada se na početku rusko-osmanskog rata (1768) Balkan (→ Balkan – političke granice) našao u sferi interesa Rusije, dobija zadatak da organizuje ustanak u Crnoj Gori i riješi pitanje samozvanca → Šćepana Malog. Sa nekoliko oficira iskrcava se kod Spiča, avgusta 1769, a dan kasnije bio je na → Cetinju, gdje je pred dvije hiljade Crnogoraca pročitan njegov proglas i poziv carice → Katarine II Romanove (Katarine Velike) na ustanak. Istovremeno, optužio je Šćepana Malog da je varalica i naredio njegovo hapšenje. Prije nego što je napustio Crnu Goru, oslobodio je Šćepana Malog iz zatočeništva i, uz njegovu zakletvu o vjernosti ruskom dvoru, ostavio mu upravu zemljom, ali sa obavezom da se ne smije nazivati ruskim carem. Knez tajno napušta Crnu Goru 25. septembra 1769. godine. Naredne godine (1770) Dolgorukov komanduje brodom „Rastislav” u bici kod Češme, protiv osmanske flote. Njegova autobiografija, u kojoj je detaljno opisao ekspediciju u Crnoj Gori, objavljena je 1840. (Priče o rodu kneževa Dolgorukovih).