Crnogorsko poslanstvo u Vašingtonu. Crna Gora je zahtjev za izdavanje agremana za poslanika u Vašingtonu uputila SAD 22. avgusta 1917, posredstvom Vilijema Grejvsa Šarpa, američkog poslanika u Parizu. Vlada → Evgenija Popovića (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)) je kao diplomatskog predstavnika u Vašingtonu predložila → Petra Plamenca, bivšeg ministra inostranih djela Crne Gore. Zahtjev nije odmah razmatran, već je to uslijedilo nakon intervencije italijanskog poslanika De Čilera, s obzirom na to da je Italija od početka podržala crnogorske zahtjeve u Vašingtonu. Ministar spoljnih poslova SAD Robert Lansing je 8. oktobra 1917. obavijestio Šarpa da SAD prihvataju prijedlog. Potvrdan odgovor američke administracije naišao je na protivljenje vlada Velike Britanije, Francuske i Srbije. Britanska vlada je intervenisala u Vašingtonu i izrazila ocjene o nepodobnosti ličnosti predloženog kandidata. Zamjereno mu je zbog samostalnih operacija vojske Crne Gore prema Skadru 1915. godine. Američka vlada je konačno prihvatila zahtjev za otvaranje Poslanstva, ali je dala negativan odgovor u pogledu predložene ličnosti. U novim obraćanjima crnogorske vlade bilo je riječi o → Filipu Dobrečiću, konzulu Crne Gore u Rimu. Od tog prijedloga se odustalo, te je krajem aprila 1918. predložen dr → Anto Gvozdenović. SAD su dale agreman 1. jula 1918. i dr Anto Gvozdenović je postavljen u rangu izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra Crne Gore u SAD. Akreditivna pisma dr Gvozdenović je predao predsjedniku → Vudrou Vilsonu 20. septembra 1918. godine. Rad Crnogorskog poslanstva se nakon toga koncentrisao na dobijanje, prije svega, materijalne pomoći, kredita, zajmova za Crnu Goru, kao i hrane, odjeće, medicinskog materijala. Već krajem oktobra 1918. dr Gvozdenović je od američke vlade zatražio intervenciju da bi se spriječio ulazak srpskih trupa na crnogorsku teritoriju, na koju nije bilo odgovora. Sredinom decembra 1918. dr Gvozdenović je obavijestio američku administraciju da putuje u Evropu. Njegovo odsustvo je trebalo da bude privremeno. Poslovima Poslanstva, u odsustvu poslanika Gvozdenovića, upravljao je Đoko Matanović. Dr Gvozdenović se nije vratio u Vašington, jer je smatrao da nakon odlaska Vilsona na Parisku mirovnu konferenciju (→ Pariska mirovna konferencija 1919–1920. i Crna Gora) njegov rad postaje nesvrsishodan. Đoko Matanović je 30. aprila 1919. dao ostavku na svoju službu u Poslanstvu izbjegličkoj vladi u Nejiu. Za žerana Poslanstva postavljen je Jevrem Šaulić. Nakon odlaska dr Gvozdenovića, rad Poslanstva bio je sveden na minimum. U takvom stanju će biti sve do januara 1921, kada američka vlada povlači agreman za crnogorskog predstavnika, priznajući novostvorenu Kraljevinu SHS.