Sfagnumsko tresetište, močvarno stanište na kojem je prisutna specifična hidrofilna i amfibijska flora uz dominaciju mahovina roda → Sphagnum L. U zajednicama sa mahovinama rastu vaskularne biljke: Juncus articulatus L., Juncus capitatus Weigel, Juncus bufonius L., Carex echinata Murray, Carex flava L., Carex lasiocarpa Ehrh., Carex nigra (L.) Reichard, Carex rostrata Stokes, Menyanthes trifoliata L., Pinguicula balcanica Casper, Caltha palustris L., Parnassia palustris L., Gymnadenia frivaldii Hampe ex Griseb., Dactylorhiza cordigera (Fr.) Soó subsp. bosniaca (Beck) Soó, Dactylorhiza majalis (Rchb.) P. F. Hunt & Summerh., i druge vrste (zajednički naziv za njih je tresetnice). Uslovi za razvoj vegetacije su „surovi”: mala količina hranljivih materija, velika vlažnost, niske temperature i nedostatak kiseonika u podlozi. Usljed usporenog razlaganja organskih materija, na ovim staništima dolazi do nagomilavanja biljnog materijala (organske mase), koja se naziva treset. Osnovnu komponentu treseta čine uginuli djelovi mahovina tresetnica, naročito vrsta roda Sphagnum L. Sfagnumska tresetišta na području Crne Gore predstavljaju krajnje južne ogranke ovih staništa srednje i sjeverne Evrope. Nalaze se u planinskima područjima na sjeveru naše zemlje, iznad 1.000 mnv. Zbog rijetkosti, izdvojenosti i veličine smatraju se kritično ugroženim staništima. Bez sumnje nekada su zauzimala znatno veće prostore, pa su današnje površine samo ostaci većih areala, koji su nestali djelovanjem različitih prirodnih i antropogenih faktora. IUCN kategorizacija svrstava sfagnumska tresetišta u fragilne ili veoma osjetljive ekosisteme, što znači da i najmanja promjena biotičkih i abiotičkih faktora može dovesti do velikih promjena ili čak njihovog nestanka. Ova tresetišta su centri biodiverziteta, pa je njihovo očuvanje obaveza svih zemalja potpisnica Deklaracije u Rio de Janeiru, 1992. godine. Ramsarska konvencija prepoznaje → tresetišta kao najranjivije i najugroženije tipove vlažnih staništa, koji se ne mogu obnoviti, pa se apeluje na sprovođenje urgentnih mjera aktivne zaštite radi očuvanja. Prema Direktivi o staništima EU, sfagnumska tresetišta svrstana su u tip prelaznih tresava (7140 Transition mires and quaking bogs), i samim tim spadaju u kategoriju staništa od značaja za očuvanje na međunarodnom i nacionalnom nivou. U Crnoj Gori, sfagnumska tresetišta prisutna su na: → Durmitoru, Semolju, → Hajli, Rusoliji, → Bjelasici, → Prokletijama, Zeletinu, Visitoru.