Biljke u odnosu na geološku podlogu, biljke prilagođene specifičnoj podlozi, kalcifilne biljke, silicifilne biljke i serpentinofite. Kalcifilne biljke naseljavaju zemljišta koja se obrazuju na krečnjačkoj podlozi i bogata su kalcijumovim solima. Kalcijum utiče na niz hemijskih i fizičkih osobina zemljišta, kojima su kalcifilne vrste prilagođene. Karbonatna zemljišta imaju baznu pH i stabilan humus, fosfor se nalazi u obliku nerastorljive soli i teško je dostupan biljkama, teški metali su slabo rastvorljivi. Ova zemljišta lako propuštaju vodu, pa su staništa suva, topla i dobro aerisana. Krečnjaci su dominantna geološka podloga u Crnoj Gori, pa su kalcifilne biljke široko rasprostranjene. Pripadaju im: zanovjet (→ Petteria ramentacea (Sieber) C. Presl.), krčagovina (→ Amphoricarpos neumayerianus (Vis.) Greuter), modro lasinje (→ Moltkia petraea (Tratt.) Griseb.). Silicifilne biljke rastu na zemljištima koja su bogata silicijumom, siromašna kalcijumom i imaju kisjelu pH reakciju. U zemljišnom rastvoru često ima dosta rastvorenih teških matala koji su štetni za biljke, ali je metabolizam silicifilnih vrsta adaptiran na njihovo prisustvo. Staništa ovih biljaka su vlažnija i hladnija u poređenju sa staništima kalcifilnih biljaka. U Crnoj Gori, → Bjelasica je dominantno silikatna planina, a silikata ima i na → Ljubišnji, Bogićevici, → Hajli. Tipične silicifilne biljke su: Dianthus scardicus Wettst., Ranunculus crenatus Waldst. & Kit., → Narthecium scardicum Košanin, Vaccinium uliginosum L. Serpentinofite žive na serpentinskim zemljištima, koja se formiraju na serpentinskoj stijeni. Bogata su magnezijumom, gvožđem, hromom i niklom, dok azota, fosfora, kalijuma i kalcijuma ima u malim količinama. Ovakav hemijski sastav zemljišta nepovoljan je za biljke, pa serpentinska staništa imaju siromašnu floru, a serpentinofite specifične metaboličke adaptacije. Serpentinskih stijena u Crnoj Gori ima između Berana i Rožaja, okolini Bijelog Polja, a tipične serpentinofite su: Asplenium cuneifolium Viv., Paragymnopteris marantae (L.) K. H. Shing, Polygonum albanicum Jáv. i druge.