Petteria ramentacea (Sieber) Presl. (fam. Leguminosae), zanovijet, listopadni, gusto granati grm, sa naizmjeničnim, trodjelnim listovima na dugoj peteljci. Cvjetovi su leptiroliki, intenzivno žuti, u gustim, kratkim, uspravnim grozdovima. Mahune su pljosnate, blago srpaste, u zrelosti smeđe. Cvjetovi se razvijaju s proljeća, ugodnog su mirisa i jako privlačni za pčele. Biljka naseljava osunčane i tople submediteranske kamenjare i šikare, i gradi posebnu subasocijaciju u okviru zajednice bjelograbića i kostrike, provizorno nazvanu: Rusco-Carpinetum orientalis Blečić & Lakušić 1966. subass. petterietosum prov. (Z. Bulić 1989). Prostorno je vezana za kanjone rijeka Morače i Cijevne i dolinu Zete, svojevrsne refugijume u kojima je uspjela preživjeti glacijaciju. Okarakterisana je kao reliktna zajednica, nastala degradacijom bijelograbićevih šuma. Van granica Crne Gore, areal zanovijeti obuhvata Dalmaciju, BiH i Albaniju, što je čini zapadno-balkanskim endemom dinarskog rasprostranjenja. Takođe je i prva novoopisana biljka iz flore Crne Gore, sa prvobitnim imenom Cytisus ramentaceus Sieber. Opisao ju je njemački botaničar → Franz Wilhelm Sieber 1822. godine, na materijalu sakupljenom u blizini Kotora. Zbog izuzetne dekorativnosti zanovijet se često kultiviše, pa time njen sekundarni areal prevazilazi granice prirodnog.