Kadmo (starogrč. Κάδμος, lat. Cadmus), mitski junak. Prema grčkoj mitologiji porijeklom Feničanin, osnivač beotskog grada Tebe i naseobina u istočnom Mediteranu, utemeljitelj ilirskih gradova Lihnida i Buthoa (→ Budva) i grada Pole (Pule) na sjeveru Jadrana. Na osnovu segmenata tekstova iz djela antičkih istoričara, geografa i mitografa, pa i pjesnika, rekonstruisano je više legendarnih kazivanja o Kadmu, ne samo kao osnivaču gradova već i o vladavini Tebom, zajedno s boginjom Harmonijom, koju mu je Zevs podario za ženu, njihovom odlasku među mitske → Enhelejce, a potom i među → Ilire. U antičkim izvorima, Enhelejci čvrsto vezani za mit o Kadmu i Harmoniji, nekad se smatraju stvarnom autohtonom zajednicom, koja je živjela u Beotiji, a potom sjeverno od Epira, u Iliriji. Pominju se zasebno od Ilira, a nekad se poistovjećuju sa njima. U novoj postojbini na Jadranu, Kadmo i Harmonija su dobili sina Ilirija, po kojem su Iliri dobili ime. Božanski par je predvodio Ilire u brojnim pohodima, sve dok se nijesu usudili da opljačkaju Apolonovo proročište u Delfima, čime je odlučena njihova dalja sudbina. Voljom bogova preobraženi su u zmije i od tad božanski miljenici vječno lutaju Elizijskim poljem ili borave na Ostrvu blaženih. Taj zamišljeni „svijet mrtvih”, koji Grci neodređeno smještaju zapadno od helenskog svijeta, prema antičkim pisanim izvorima, lociraju se u stvarne predjele. Enhelejci kod kojih su Kadmo i Harmonija našli utočište, grobovi Kadma i Harmonije uz „ilirsku rijeku” i svetilište gdje se najvjerovatnije praktikovao njihov kult, smještaju se na više mjesta duž istočne jadranske obale i zaleđa. Boka Kotorska je jedna od regija gdje se između ilirskih naseobina Rizona (→ Risan) i Buthoe smještaju Enhelejci i nalaze mjesta preobraženja božanskog para (praistorijske humke → Mala gruda i → Velika gruda). Bokokotorski zaliv smatran je Rizonskom rijekom, svetom „ilirskom rijekom” kraj koje je rođen Kadmov sin Rizon (starogrč. Ῥίζων), rodonačelnik antičkog grada Risna. Prema antičkim i srednjovjekovnim izvorima, Buthoa se ubraja u gradove koji baštine mitsku tradiciju i povezuju s herojem Kadmom. Porijeklo naziva ilirskog grada vezuje se za legendarni dolazak tebanskog heroja u Iliriju, a tumači se preko grčkih izraza nalik nazivu grada Βουθόη. Sličnost se vidi u izrazima za volovsku zapregu ili volove (starogrč. βοúς – vo) upregnutim u kola, kojima upravlja Kadmo i načinu na koji ih vozi (starogrč. θοῶς – brzo) ili se naziv Buthoe povezuje s nazivom egipatskog grada Bute (starogrč. Βουτώ), i drugim. Mit o odlasku Kadma i Harmonije među Enhelejce i Ilire, njihovom preobraženju u Eliziju, ili mit o Kadmu, osnivaču ilirskih gradova, vezuje se za mjesta i predjele duž trasa kopnenog i pomorskog puta kojima su se odvijale trgovačke veze između antičke Grčke i jugoistočne jadranske obale.

Literatura: М. Паровић-Пешикан, „Нови археолошки налази у околини Тивта”, Старинар, XIII–XIV, 1962–1963, 1965, 211–217; R. Katičić, „Enhelejci”, Godišnjak CBI ANUBiH, XIII, 1977, 53–79; M. Šašel Kos, „Cadmus and Harmonia in Illyria”, Arheološki vestnik, 44, 1993, 113–136; M. Šašel Kos, „Mythological stories concerning Illyria and its name”, L'Illyrie méridionale et l'Épire dans l'Antiquité – IV: actes du IVe colloque international de Grenoble (10–12 octobre 2002), Paris, 2004, 493–504; A. Kaljanac, „Legenda o Kadmu i problem porijekla Enhelejaca”, Godišnjak CBI ANUBiH, XXXIX, 2010, 53–79.

M. Vrzić