Stega, pravni akt, usvojen od strane Opštecrnogorskog zbora 6/17. avgusta 1796, nakon Bitke na Martinićima, a prije Bitke na Krusima. U znatnoj mjeri tekst Stege poklapa se sa tekstom Odluke, donijete 20. juna / 1. jula 1796, a predstavlja temelj za donošenje → Zakonika opščeg crnogorskog i brdskog dvije godine kasnije. Sadrži šest članova. Stega je u prvom članu obavezivala na „pomoć našu, drug drugu, pleme plemenu, nahija nahiji“ obavezujući sve Crnogorce i Brđane na zajedničko djelovanje. I u drugom članu predviđena je obaveza da „jedni drugima budu u pomoć“ i za „blagočestivu vjeru našu hristijansku vojuju“. Trećim članom predviđa se da će pojedinac, ali i selo, pleme ili nahija, koji bude izdajnik biti „predat vječnom prokletstvu“, a četvrtim i da „on i rod njegov ostanu vo vijek u sramotu i bezčest“. Petim članom potvrđuje se da je sve što je prethodno rečeno potvrđeno zakletvom potpisnika, cjelivanjem krsta i Jevanđelja i potpisima, odnosno stavljanjem krsta kao davanjem znaka saglasnosti za one koji nijesu bili pismeni. Šestim članom uređuje se da po primjerak Stege bude poslat svakoj nahiji, i da se „nahodi od roda u rod“, a da jedan primjerak ostaje u → Cetinjskoj mitropoliji, arhiviran kako bi se „svakomu carskomu kraljevskomu oli principskomu dvoru i poslaniku“ mogao pokazati. Slijede potpisi Jovana Radonjića, crnogorskog guvernadura (→ Crnogorski guvernaduri), i potpisi (ili saglasnost data pisanjem krsta) više kneževa, serdara i vojvoda. Original Stege čuva se u Narodnom muzeju na → Cetinju, a datiran je na 20. jun / 1. jul 1796. godine. Zbog toga je u istoriografiji bilo različitih mišljenja o datumu njenog nastanka, ali je danas najšire prihvaćeno mišljenje da je datum kada je Stega donijeta 6/17. avgust 1796, kada se vijećalo o konačnom prihvatanju glavnih rješenja Odluke od 20. juna / 1. jula 1796, te je stoga taj datum zadržan na dokumentu. I Zakonik obšči crnogorski i brdski u čl. 1 navodi da je Stega donijeta na „den Preobraženija Hristova“. Njen autor je vladika → Petar I Petrović Njegoš, a postoje različita mišljenja o tome da li ju je on ili ruski emisar kod vladike koji je radio kao njegov sekretar, đakon Aleksije, koji ju je i kaligrafskim rukopisom prepisao, uobličio u zakonsku formu. Usvojili su je glavari četiri crnogorske nahije i Brda, a o tome je vladika obavijestio Grbljane, Rišnjane, kao i kotorskog providura i mletačke predstavnike. Sam termin „stega” bio je sinonim za zakon ili disciplinu. Stegu je prvi put objavio Milorad Medaković u zagrebačkim novinama Slavenski jug 1849. godine. S obzirom na, u tom trenutku, nepostojanje državnih institucija koje bi obezbijedilo efikasno sprovođenje sankcija, složene socijalne odnose, kao i zbog uvjerenja da je moralna kazna za izdaju otadžbine teža od smrtne, Stega predviđa jedino moralne sankcije za izdajnika, kao što su prokletstvo, anatema i ostanak u sramoti i beščasti. Ona predstavlja svjedočanstvo o narasloj narodnoj svijesti i poziv za još čvršće povezivanje zajednice u kojoj će narodni interes biti stavljen iznad ličnog ili plemenskog. Kao takva, Stega je, bez obzira na to što se suštinski bavila samo jednim društveno-političkim pitanjem, prekretnica u državnopravnoj istoriji Crne Gore i početak istorije savremenog crnogorskog prava. Njome, kao i Odlukom i pobjedama u bitkama na Martinićima i Krusima, otvoren je put za donošenje Zakonika obščeg crnogorskog i brdskog, u koji je Stega inkorporirana, i uspostavljanje državnih institucija Crne Gore.