Jelisaveta Romanova (Kolomenskoje, Moskva, 1709 – Sankt Peterburg, 1762), carica Rusije od 1741. do 1762, kćerka cara → Petra I Romanova (Petra Velikog) . Na vlast je došla mirnim prevratom, primoravši regentkinju Anu da sa svojim petnaestomjesečnim sinom Ivanom VI, koji je proglašen za cara, odstupi sa prijestola. Tokom vladavine carica Jelisaveta je uspjela da reorganizuje i ojača vojsku, doprinese razvoju trgovine i bankarstva, formira Moskovski univerzitet (1755). Vodila je dva uspješna rata protiv Švedske i Pruske. U ratu protiv Švedske (1741–1743) ruska vojska je nanijela nekoliko poraza protivničkoj vojsci i uspjela da zauzme Finsku. U Sedmogodišnjem ratu protiv Pruske, zajedno sa Austrijom i Francuskom, ruska vojska je porazila prusku i 1760. zauzela Berlin. Carica Jelisaveta je, budući da nije bila udata, 1742. imenovala za nasljednika sina svoje sestre Ane, Petra, i odlučila da ga oženi Sofijom od Anhalt-Cerbsta, potonjom caricom → Katarinom II Romanovom (Katarinom Velikom). Carica Jelisaveta je nastavila politiku svoga oca prema Crnoj Gori. Od mitropolita → Save Petrovića Njegoša je 1743. dobila memorandum u kome se daje pregled crnogorsko-ruskih odnosa od vremena cara Petra Velikog i crnogorskog ratovanja protiv Osmanlija. Pozivajući se na pokazanu vjernost Rusiji, mitropolit od carice Jelisavete traži zaostalu novčanu pomoć Cetinjskom manastiru, koju je car Petar Veliki odredio gramatom 1715, kao i pomoć od 6.000 dukata, na račun troškova koje je učinio mitropolit → Danilo Petrović Njegoš da bi obnovio manastir i crkve u Crnoj Gori. Carica je uvažila mitropolitove zahtjeve, pa je donijela ukaz da se isplati zaostala godišnja pomoć → Cetinjskom manastiru i da se crnogorskom narodu uputi pomoć od 3.000 rubalja. Carica Jelisaveta je 1753. dobila memorandum mitropolita Save, koji je u Rusiju donio mitropolit → Vasilije Petrović Njegoš i u kome se traži ruska zaštita za Crnu Goru. Crnogorski mitropolit se sa caricom susreo dva puta. Prvi put prilikom uskršnje liturgije u dvorskoj crkvi u Moskvi, kada je mitropolit služio liturgiju i pričestio caricu, a drugi put u zvaničnoj audijenciji. Carica je nakon prijema donijela ukaz kojim mu se isplaćuje 8.000 rubalja, dio za putne troškove, a dio kao pomoć crnogorskom narodu. Neposredno prije crnogorsko-turskog sukoba (1756), nakon molbe mitropolita Vasilija ruskim zvaničnicima da zaštite Crnu Goru, carica Jelisaveta je uputila instrukciju ruskom poslaniku na Porti Obreskovu da interveniše u korist Crne Gore i da utiče na tursku vladu da odustane od napada. Takođe je ruskom poslaniku dala instrukciju da se u korist Crne Gore angažuje i kod mletačkog izaslanika. Carica Jelisaveta se marta 1758. ponovo susrela sa mitropolitom Vasilijem, tokom njegovog drugog boravka u Rusiji. Tokom razgovora, crnogorski mitropolit je ukazao na značaj koji ima Crna Gora za oslobođenje hrišćana na Balkanu, kao i za rusku politiku na Balkanu. Smatrao je da Crna Gora može biti centar većeg antiturskog pokreta samo ukoliko stalno bude mogla računati na rusku podršku. Nešto kasnije mitropolit je svoju koncepciju o ulozi Crne Gore u nacionalnooslobodilačkom pokretu na Balkanu carici detaljnije izložio u memorandumu, tvrdeći da je Crna Gora jedina nezavisna država u ovom dijelu Evrope. Od carice je tražio da stavi Crnu Goru pod svoju visoku zaštitu, kao i da unese Crnu Goru u carsku titulu. Od ruske vladarke je tražio i novčanu pomoć za crnogorski narod. Carica Jelisaveta je odobrila molbu mitropolita Vasilija za finansijsku pomoć, pa je odlučila da se crnogorskom narodu uputi kao pomoć hiljadu zlatnih cekina, a da se Cetinjskom manastiru isplati zaostala subvencija. Carica je dala saglasnost i da se u Crnu Goru uputi izaslanik ruske vlade, koji bi trebalo da ispita političke i društvene okolnosti u kojima se nalazi Crna Gora.