Petar I Romanov (Petar Veliki) (Moskva, 1672 – Sankt Peterburg, 1725), ruski car. Na vlast je došao 1682. zajedno sa bratom Ivanom V, poslije čije smrti 1696. vlada samostalno. Reformisao je privredu i pokrenuo niz političkih, socijalnih, administrativnih i vojnih reformi, što je učinilo Rusiju jednom od najznačajnijih svjetskih sila. Vodio je ekspanzionističku politiku pa je sa Osmanskim carstvom ratovao oko izlaza na Crno more, a sa Švedskom zbog izlaska Rusije na Baltičko more. U planovima za borbu protiv Osmanskog carstva radio je na podizanju velikog hrišćanskog ustanka na Balkanu. Na taj način pokušao je da oslabi vojnu poziciju Osmanskog carstva, a Rusiju predstavi kao zaštitnicu hrišćana. Za vrijeme njegove vladavine započeto je viševjekovno savezništvo Crne Gore i Rusije protiv Osmanskog carstva. U martu 1711. hrišćanima koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva poslao je gramatu u kojoj ih je pozvao na ustanak. Posebnu gramatu poslao je Crnogorcima, koji su jedini prihvatili njegov poziv na ustanak. Aprila 1715. je u Sankt Peterburgu primio mitropolita → Danila Petrovića Njegoša, kada je donio odluku o novčanoj pomoći Crnoj Gori, a odredio je i stalnu godišnju novčanu pomoć → Cetinjskoj mitropoliji.