Đurašević (Crnojević), Đurađ (druga polovina XIV vijeka – prva polovina XV vijeka), brat Alekse Đuraševića (→ Crnojević, Lješ (Aleksa)). U arhivskoj građi spominje se 1403. godine. Bio je oženjen kćerkom albanskog velmože Koje Zakarije. Đurađ je imao četiri sina: Đurašina, Kojčina i → Stefana Crnojevića, a ime četvrtog je nepoznato. Zajedno sa svojim bratom upravljao je Lušticom, Paštrovićima i brdskim prostorom iznad → Kotora i Budve. Za vrijeme Prvog skadarskog rata nakratko se sa bratom odmetnuo od → Balše III Balšića i našao na mletačkoj strani, ali su ubrzo sredili odnose. Đurađ i njegov sin Đurašin spominju se u povelji Manastira Sv. Nikole (Praskvica), u Paštrovićima (1413). Nakon dolaska Zete pod vlast Srpske despotovine, Đurađ je postao vojvoda → Stefanu Lazareviću. Sagradio je utvrđenje Đurđevac i dao ga na upravljanje svom sinu Stefanu. Umro je poslije 1435, a sahranjen je u svojoj zadužbini, Crkvi Sv. Bogorodice na Komu.