Pedologija (grčki: pedon – zemljište, logos – nauka), nauka o zemljištu kao prirodnoj tvorevini. Proučava zakonitosti geneze, sistematike i geografije zemljišta, veze između zemljišta i okolne sredine i osnovnih svojstava i procesa koji se odvijaju u zemljištu. Pedologija se dijeli na opštu i primijenjenu. Opšta proučava genezu, morfologiju, klasifikaciju, mineralogiju, fiziku, hemiju, biologiju i geografiju zemljišta. Primijenjena proučava zemljište za potrebe poljoprivrede, šumarstva, melioracija, prostornog planiranja, zaštite prirodne sredine i drugo. Grane opšte pedologije su: pedogeneza (gr. genesis – postanak) – izučava prirodne faktore i procese koji utiču na obrazovanje i evoluciju zemljišta; pedofizika (gr. physis – priroda) – ispituje fizička svojstva i procese koji se dešavaju u zemljištu; pedohemija – proučava hemijski sastav, hemijske osobine i procese u zemljištu; pedobiologija (gr. bios – život) – bavi se svim aspektima života, biljaka, životinja, mikroorganizama i čovjeka i uticajem istih na procese i plodnost zemljišta; pedogeografija (gr. graphos – opis) – primijenjena fizička geografija u distribuciji zemljišta zavisno od činilaca pedogeneze.

Pedološki pokrivač Crne Gore veoma je raznovrstan, rezultat je uzajamnog djelovanja pedoloških faktora: matične podloge, reljefa, klime, živih organizama i vremena. Prva istraživanja zemljišta Crne Gore datiraju iz prve polovine XX vijeka. Vezana su za posjete pojedinaca određenom području, a objavljeni radovi odnose se na mogućnost melioracija oko Ulcinja (Ivan Kaluđerović), prilikama oko → Skadarskog jezera (Dragan Carikov i Aleksandar Stebut) i edukaciju studenata (Đorđe Zloković). Poslije II svjetskog rata, 1949. godine Ministarstvo FNRJ formiralo je tim agronoma sa zadatkom da izvrše pedološka istraživanja za poljoprivredu važnijih područja Crne Gore. Ovaj tim je tokom 5–6 godina obavio značajan posao, uradio studiju o zemljištu Ulcinjskog, Mrčevog i Tivatskog polja, Sutorine, Crmnice, Zete, Lješkopolja, Bjelopavlićke ravnice, Grahovskog polja, okoline Berana, Bijelog Polja, Kolašina i Mojkovca. Ova istraživanja doprinijela su razvoju poljoprivrede osnivanjem poljoprivrednih dobara i podizanjem višegodišnjih zasada u novostvorenim kompleksima. Značajna proučavanja obavio je Nikola Pavićević za svoju doktorsku disertaciju koju je pod istim nazivom Buavice na crnogorskom kršu publikovao 1956. godine. Nakon ovih uslijedila su do 1960. parcijalna istraživanja po zahtjevu zemljoradničkih zadruga i sreskih odbora. Potom je došlo do istraživanja površi → Durmitora i → Sinjavina (Pavle Kovačević) i Pljevalja (Grujica Đuretić).

Projektom Pedogenetsko proučavanje zemljišta i izrada pedološke karte 1 : 50.000, od 1964. godine istraživanja su se obavljala centralizovano, na nivou SFRJ, jedinstvenom metodologijom, kriterijumima i normativima urađenim od Komisije za pedološku kartu, formiranu od pedologa svih fakulteta i ustanova. Verifikacijom izvještaja o radu Komisija je odobravala štampanje karata i studija o zemljištu. U Crnoj Gori sve poslove na ovom projektu obavio je → Poljoprivredni institut publikovanjem karata u periodu 1964–1988. godine. U tiražu od 500 primjeraka pet listova štampala je „Geokarta” Beograd, a preostalih 31 list „VGI” Sarajevo. Rezultat ovih i drugih istraživanja je detaljan kartografski prikaz svih zemljišta Crne Gore (1.382.000 ha) i veliki broj naučnih i stručnih radova, monografija Zemljišta Crne Gore, Atlas pedoloških karata 1 : 50.000 i Atlas zemljišta Crne Gore, kao i nekoliko magistarskih teza i disertacija. Izdvojeni tipovi zemljišta (vidi Preglednu pedološku kartu 1 : 300.000) zauzimaju sljedeće površine: krečnjačko-dolomitna crnica, litosol i regosol 660.000 ha, rendzina 32.000 ha, smeđe zemljište na krečnjacima 35.000 ha, smeđe eutrično zemljište 110.000 ha, smeđe kisjelo zemljište i ranker 415.000 ha, crvenica 84.000 ha, koluvijalna, aluvijalna i močvarna zemljišta 44.000 ha.