Bubák, František, češki botaničar, mikolog i fitopatolog (Rovensko, 11. VII 1866 – Prag, 19. IX 1925). Prirodne nauke studirao je na Karlovom univerzitetu u Pragu, a zatim Haleu i Berlinu. U početku je radio kao asistent na Botaničkom odsjeku Kraljevskog češkog muzeja, kod profesora Čelakovskog (→ Ladislav Josef Čelakovský), kome je pomogao na pripremanju djela Flora bohemica. Nakon toga zapošljava se kao profesor u gimnaziji u Zabrehu (Moravska) i Pragu, da bi kasnije ponovo radio kao asistent Zemaljskog savjeta za kulturu. U periodu 1903–1918. godine, Bubák je bio profesor na Poljoprivrednoj akademiji u Taboru, gdje je osnovao botanički vrt i fitopatološku stanicu. Godine 1918. imenovan je za profesora botanike i fitopatologije na Višoj poljoprivrednoj školi u Brnu, a godinu dana kasnije postaje profesor na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu. Bubák je u Crnu Goru dolazio tri puta. Njegova prva posjeta je bila u julu 1901. godine, kada mu je društvo pravio → Josef Rohlena, koji je ranije već jednom bio u Crnoj Gori. Od Beča, preko Kotora, Cetinja i Nikšića, posjetu je završio na → Durmitoru. Već u aprilu 1903. godine dolazi u svoju drugu posjetu sa ciljem prikupljanja mikološkog materijala u Primorskoj oblasti naše zemlje. I na ovom putovanju mu se naknadno pridružuje Rohlena, te se zajedno ukrcavaju na brod za Ulcinj. Na ovom istraživanju su proveli dvije sedmice. U avgustu naredne godine Bubák je realizovao i treću posjetu Crnoj Gori, kada je sa Rohlenom boravio na području Durmitora, sa kojim je obišao sva durmitorska jezera, kao i selo Tepca u dolini Tare. U povratku su se planirali popeti na planinu → Maglić, ali su ih najvjerovatnje spriječile nepovoljne vremenske prilike, te su bili prinuđeni da se vrate najkraćim putem preko Ravnog i Gacka za Sarajevo. U svojim radovima Bubák navodi lokalitete koji se nijesu nalazili na pravcima njegova tri putovanja u Crnu Goru (Kuči, Kom Vasojevićki, dolina Perućice, Zeletin, Gradište na → Sinjajevini i drugi). Pretpostavlja se da je Bubák proučavao materijal koji su mu ustupili drugi botaničari. U prvom prilogu, objavljenom u Pragu 1903. godine, Bubák je evidentirao 133 vrste mikromiceta, od kojih su 21 vrsta i jedan varijetet novi za nauku. Iste godine je objavio u Berlinu još jedan rad, u kojem su opisane dvije nove vrste za nauku, a koje parazitiraju na vrsti zeljaste biljke Mercurialis annua L. Novi prilog o mikobioti Crne Gore publikovao je 1906. godine u Ženevi, te u njemu dao prikaz 256 vrsta, od kojih su novih za nauku: 2 roda, 65 vrsta i 3 varijeteta. Najobimniji prilog objavio je 1915. godine u kojem je navedeno 414 vrsta, među kojima su novi za nauku 1 rod i 46 vrsta. Za veliki broj novoopisanih taksona iz Crne Gore Bubák je pažljivo birao imena. Nekima je davao nazive po Crnoj Gori: montenegrina, montenegrinus, nekima po nazivima tadašnjih crnogorskih plemena: piperorum, malisorica, po gradovima: ulcinjensis, podgoricensis, andrijevicensis, po planinama durmitorensis. Velikom broju taksona Bubák je dao imena po ličnostima iz dinastije Petrović. Knjaz Nikola i princ Danilo su pružali veliku podršku svima koji su izučavali prirodne vrijednosti Crne Gore. Tako je pet vrsta gljiva dobilo ime u čast Nikole I, na primjer: Cercosporella nicolai Bubák, Leptosphaeria nicolai Bubák i druge. Po knjeginji Mileni imenovana je vrsta Phyllosticta milenae Bubák, a po princu Danilu tri vrste: Phoma daniloi Bubák, Septoria daniloi Bubák i Romularia daniloi Bubák. Tri vrste je nazvao po Jozefu Rohleni: Vermicularia rohlenae Bubák, Phoma rohlenae Bubák i Septoria rohlenae Bubák, a u Bubákovu čast je nazvana vrsta Saxifraga rocheliana Sternb. var. bubakii Rohlena.