Stara gradina, praistorijsko utvrđenje nedaleko od Podgorice, smješteno na kraškom grebenu iznad ulaska u kanjon rijeke Morače. Nalazi se na 320 mnv. Obuhvata površinu nepravilne osnove promjera od oko 70 m. Stara gradina je utvrđena s istoka (na sjeveroistočnoj, istočnoj i jugoistočnoj strani). Arheološkom prospekcijom uočeni su ostaci masivnog kamenog nasipa oko utvrđenja smještenog na stjenovitom platou. Prepoznate su dvije faze gradnje. Stariju fazu čini masivni kameni nasip polukružne osnove, djelimično rasut ispod utvrđenog platoa (očuvana dužina 80 m, širina 5 m do 8 m, najveća visina na istoku oko 4 m). Građen je od neobrađenih komada krečnjaka različite veličine, nabacanih na stjenovitu površinu. Mlađu fazu čini fortifikacija smještena na platou unutar prostora koji zatvara nasip. Struktura je od obrađenih kamenih blokova složenih u suhozidu. Prema vidljivim ostacima, mlađu fazu čini bedem očuvan do visine dva reda blokova, debljine 1,6 m. Pruža se pravcem sjever/sjeveroistok–jug/jugozapad, dužinom od 32 m. Na njegovim suprotnim krajevima, na razmaku od 18 m su dvije četvorougaone kule, koje se pružaju od linije bedema prema istoku (južna kula dimenzija 6 m sa 5 m, očuvana do visine od 0,8 m; sjeverna kula dimenzija 8 m sa 4,6 m, očuvana do visine od 1 m). Na osnovu razlike u obradi kamena, u okviru mlađe faze uočene su dvije podfaze. Prvu čini veći dio bedema i južne kule, koji su izgrađeni od pritesanih blokova. Druga podfaza je prepoznata na dijelu bedema sa sjevernom kulom, koja je izgrađena od pravilnije klesanih blokova, oblika kvadera i finije površinske obrade. Na osnovu načina gradnje i prema analogijama sa obližnjim utvrđenjima, starija faza se datuje u period kasnog → bronzanog doba, ranog i/ili starijeg → gvozdenog doba (kameni nasip). Mlađa faza se datira u gvozdeno doba, s tim što je njena druga podfaza (sjeverna kula) svakako smješta u mlađe gvozdeno doba, kada se na pojedinim → gradinama južne regije (→ Gradine u južnoj regiji) i gradinama centralne regije (→ Gradine u centralnoj regiji) utvrđenja dograđuju upotrebom kamenih kvadera finije obrade, složenih u pravilnije redove (opus pseudoisodomum).