Herakle (Herkul; starogr. Ἡρακλῆς; lat. Hercules), grčki junak, poštovan u svim krajevima antičkog svijeta. U helenističko-rimsko doba prvenstveno je zaštitnik atletike i omladine, kulture, ljekovitih voda i balneuma (→ Antički kultovi). Prvobitno se prikazuje u vidu zrelog muškarca, nag sa dugom kosom, naoružan lukom i mačem, a od VI v. p. n. e. sa kratkom kosom i bradom, odjeven u hiton ili kao hoplit sa kožom Nemejskog lava. Od druge polovine V v. p. n. e. predstavlja se kao golobradi mladić sa batinom. U rimskoj religiji Herkul je često viđen kao bog rata i zaštitnik carstva, a njegove predstave su inspirisane likom Herakla. Nalazi koji upućuju na Heraklov kult potiču iz → Budve, → Duklje, → Komina i → Nikoljca. Iz Budve je prsten sa pokretnom glavom u vidu skarabeja od ćilibara, kroz koji je provučena tanka zlatna žica, oko koje se okretao. Za razliku od gornje, donja površina glave prstena je ravna i sa ugraviranim likom Herakla, koji se odmara sjedeći na kamenu, podbočen o desnu ruku. Prsten je datovan u III v. p. n. e. Jedna skulptura Herakla pronađena kod sjeverne pastoforije bazilike B na Duklji, i oštećena u značajnoj mjeri, datovana je u rimski period. O popularnosti Herkula u unutrašnjosti provincije govore nalazi žrtvenika iz Komina i Nikoljca kod Bijelog Polja, koji su datovani u II/III vijek. Kako je on i htonsko božanstvo, to se motivi u vezi sa Herkulom sreću i na funerarnim spomenicima, kao u slučaju → cipusa Pakonije Montane iz Komina na kome se motiv lozice, koja izlazi iz kantarosa na dnu okvira, na vrhu prepliće u Herkulovom ili omega čvoru, datovan u III vijek.