Dionizijev festival, gravira Antonio Lafreri, XVI vijek, Metropolitan muzej
Amblem kotorskog karnevala
Karnevalsko vino
Vino i karnevali, veza vina i karnevala kroz kultno porijeklo karnevala i njegovu simboliku. Karneval je nastao od prethrišćanskih agrarnih kultova plodnosti, koji su slavili obnovu života, ponovno rađanje na kraju jedne i na početku druge agrarne godine, kao što su bile dionizije, brumalije, saturnalije, luperkalije i januarske kalende. Među njima su dionizije (Velike ili Gradske i Male ili Seoske, najvjerovatnije posvećene uzgoju vinove loze), brumalije (kojima se obilježavao završni ciklus proizvodnje vina), kao i dionizijske misterije bile posvećene kultu Dionisa, boga plodnosti i uživanja, koji je pronašao način gajenja vinove loze i spravljanja vina (→ Dionis (Bahus – Oziris), dionizijski kult). Vino je u svim pomenutim praznicima bilo obavezan element, ne samo kao dio gozbi već je imalo kultnu ulogu i njemu su praznici i bili posvećeni. Dionizijske misterije, kao mistični kult slavljenja volje za životom, ostvarivane su posredstvom vina i sastojaka koji su mu dodavani i koji su izazivali trans, pa je vino bilo sredstvo za postizanje ne samo božanskog nadahnuća već i dostizanje božanskog stanja. Rimske saturnalije, takođe posvećene agrarnom božanstvu – Saturnu, praznovane su uz obilnu gozbu, karneval i brisanje svih staleških razlika. I Dionis i Saturn su podzemna božanstva, vezana za donji svijet, pa je upotreba vina i vinove loze, kao osjenčene, ali i životodavne biljke, bila u skladu sa pomenutim kultovima. Vezanost karnevala za kult mrtvih dominirao je i u srednjem vijeku, a prvi kostimi bili su iznošena i pocijepana odjeća, koja je asocirala na raspadanje i mrtve i u koju su se inkarnirali preci i podzemna božanstva koja su, prema vjerovanju, obezbjeđivala plodnost i novi životni ciklus. Način proizvodnje vina, kada iz mrtvog → čokota proljećni sokovi iznjedre nove mladice (→ lastari) i plod (→ grozd), koji je branjem, preradom (dakle, novom smrću) davao božansko piće, simbolizovao je upravo plodnost, život, smrt i ponovno rađanje. Plodnost je bila u vezi s tijelom i svim njegovim manifestacijama; stoga su karnevalske slike i simboli isticali tjelesno i sve u vezi sa tjelesnim. Osim tjelesnog, princip smijeha bio je dominantni karnevalski princip, u kome je vino imalo ključnu ulogu. Kao simbol slobodne i vesele istine, vino je doprinosilo raspusnoj atmosferi uličnih karnevalskih svetkovina, omogućavajući da se lakše uspostavi karnevalski obrnuti poredak, u kome su se rušila pravila oficijelnog poretka – nestajale su hijerarhijske granice, zvanična kultura ponašanja i ophođenja, a sve se podređivalo smijehu, nezlonamjernoj poruzi i slavljenju života. Kultno porijeklo karnevala i vina s vremenom je zaboravljeno, već od renesanse dominirao je zabavni karakter ovih svečanosti, ali je vitalistički princip slavljenja sveopšteg preporoda i obnove života i životne radosti sačuvan do danas. Duga tradicija karnevala u Crnoj Gori održava se u primorskim krajevima (Budva, Kotor, Tivat, Herceg Novi).
LITERATURA: M. Bahtin, Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjeg vijeka i renesanse, Beograd, 1978; D. Antonijević, „Vizantijske brumalije i savremene maskirne povorke balkanskih naroda”, Beograd, 1979; V. Čajkanović, Sabrana dela iz srpske religije i mitologije, Beograd, 1994; D. Antonijević, Dromena, Beograd, 1997; I. Lozica, Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997; D. Srejović, A. Cermanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, Beograd, 2000; M. Elijade, Sveto i profano, Beograd, 2004; V. Marjanović, Maske, maskiranje i rituali u Srbiji, Beograd, 2008; V. Marjanović, Na kraju i na početku karneval, Beograd, 2011; S. Janković-Pivljanin, Iz kulturne istorije Kotora – karneval, Beograd, 2012; S. Janković-Pivljanin, Promena paradigme: od obreda do spektakla – karneval, Niš, 2012.
S. Janković-Pivljanin