Vlahović, Lazar (Karlovo, Banat, 1815 – ?), učitelj, knjažev ađutant. Završio je Učiteljsku školu (preparandiju) u Somboru. Za crnogorskog učitelja preporučili su ga Njegošu (→ Petar II Petrović Njegoš) → Vuk Karadžić i Platon Atanacković. Na Cetinje je došao krajem 1841. godine. Njegovi đaci bili su knjaz → Danilo I Petrović Njegoš, potpredsjednik Senata vojvoda Krco Petrović i drugi Crnogorci iz glavarskih porodica. Učiteljski posao izgubio je 1848. i kratko vrijeme živio je u Kotoru. Ponovo je bio u službi na Cetinju krajem 1851, a u martu 1852. kao narodni sekretar potpisao je odluku Crnogorskog sabora o proglašavanju knjaževine – novog oblika vladavine sa knjazom Danilom. Od 1853. bio je knjažev ađutant. Putovao je u Beč i posredovao oko školovanja crnogorskih mladića u Rusiji (1855). Odbacio je austrijsko podanstvo, primio crnogorsko i postao sekretar knjaza Danila i njegov povjerenik u Beogradu (1857). U doba Hercegovačkog ustanka upućen je da prikuplja pomoć u Kotoru, Trstu i Zadru, ali je u Dubrovniku uhapšen i protjeran u Crnu Goru (1858). Od 1858. bio je sekretar Senata, pa opet knjažev ađutant (pobočnik). Skupljao je stare srpske knjige i slao ih Vuku Karadžiću. Pisao je dopise sa Cetinja za srpske listove (Svetovid i dr.). Na preporuku knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša 1860. otputovao je u Rusiju, gdje je radio za knjaza Nikolu i tražio pomoć za Crnu Goru (1862). Cetinje je napustio 1864. i nastanio se u selu Razljotu – u Černigovskoj oblasti. Kada je bio u Sankt Peterburgu kod cara Aleksandra II, zbog seobe Crnogoraca u Rusiju, odlikovan je Ordenom Svetog Stanislava IV stepena.