Osnovna škola „Ristan Pavlović”, Pljevlja

Osnovna škola „Ristan Pavlović”, Pljevlja, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja je počela sa radom šk. 1955/56. god. pod nazivom – Prva osnovna škola. Prije toga škola je (od 1945) radila kao četvororazredna. Početak rada osnovne škole u Pljevljima vezuje se za rad škole u Manastiru Svete Trojice. Prvi pomen te škole datira iz 1745. godine. Od 1823. radila je izvan Manastira, kao privatna škola, nakon što je dobila saglasnost turskih vlasti za rad i izgradnju školske zgrade. Prva javna (svjetovna) škola u pljevaljskom kraju otvorena je u XIX vijeku, vjerovatno oko 1820. godine. Škola je izvan Manastira radila 1831, a učitelji su bili Jovan Rajović, Zaharije Bojadžić i Mihailo Novaković. Nema podataka o broju učenika u to vrijeme. Postojanje škole u Pljevljima zabilježio je i Aleksandar Giljferding, ruski slavista, prilikom posjete tom gradu 1857. godine. U tom periodu škola je izdržavana od dobrovoljnih priloga. Izdržavanje škola u pljevaljskom kraju od 1860. pomagala je Srbija – plaćajući učitelje i nabavljajući udžbenike. Srbija je pomogla i gradnju školske zgrade u Pljevljima 1867. godine. Škola je 1868. imala 150 đaka i dva učitelja – Iliju Pavasovića i Pera Kostića. U pojedinim izvorima navodi se da je u Pljevljima od 1883. radila i ženska osnovna škola (→ Ženske osnovne škole), koja je bila četvororazredna, i da je prva učiteljica bila Marija Ilić. Nova školska zgrada sagrađena je 1886. na Čitluku, gdje je izvođena nastava sve do 1904. godine. Bila je poznata pod nazivom – Nova škola, za razliku od Stare škole, koja je sagrađena u dvorištu današnje gimnazije. Rad u školi bio je prekinut 1889. ulaskom u Pljevlja austrougarskih trupa, koje su zgradu škole koristile za svoje potrebe. Kada je izgorjela zgrada pljevaljske gimnazije, gimnazija je preseljena u zgradu Druge osnovne škole (→ Osnovna škola „Boško Buha”, Pljevlja). Školske 1913/14. god. škola u Pljevljima imala je 282 učenika, a naredne školske godine 387 (187 učenika i 120 učenica). Radila je sve do početka Prvog svjetskog rata. Nakon 1918. i stvaranja Kraljevine SHS, u Pljevljima su sagrađene četiri osnovne škole, koje su imale od četiri do šest odjeljenja. Broj učenika se povećavao, pa se ubrzo javila potreba za novom školskom zgradom, čija je gradnja (sadašnja zgrada Gimnazije) okončana 1935. godine. Školske 1947/48. god. Gimnazija u Pljevljima, u kojoj je nastava izvođena za učenike od prvog do osmog razreda, prerasla je u četvororazrednu gimnaziju. U njoj se nastava izvodila za učenike završne niže gimnazije (→ Srednjoškolsko obrazovanje). Osnovne četvorogodišnje škole od te godine prerastaju u sedmogodišnje, a kasnije u osmogodišnje osnovne škole. Osmogodišnja škola u Pljevljima počela je sa radom u zgradi sadašnje pljevljske gimnazije (→ Gimnazija „Tanasije Pejatović”, Pljevlja). Broj učenika konstantno se povećavao, pa su u Pljevljima 1955. izgrađene dvije školske zgrade – za Prvu i Drugu osnovnu školu. To su današnje škole OŠ „Ristan Pavlović” i OŠ „Boško Buha”. Zgrada tadašnje osnovne škole ustupljena je Gimnaziji „Tanasije Pejatović”. U bivšoj zgradi Gimnazije počela je sa radom srednja ekonomska škola. Odlukom SO Pljevlja škola od 1968. nosi ime → Ristana Pavlovića, prosvjetnog radnika i revolucionara, koji je poginuo 1943. godine. Kada je počela sa radom, škola je imala oko 900 učenika unutar 30 odjeljenja. Školske 1997/98. god. u školi je bilo 1.138 učenika. Od šk. 1961/62. god. kao područna odjeljenja ove škole radile su četvorogodišnje škole u mjestima – Otilovići, Crljenice, Vijenac, Adrovići i Rudnica. Otvaranjem → Osnovne škole „Salko Aljković” područna odjeljenja u Adrovićima i Rudnici priključena su toj novootvorenoj školi. Od šk. 2011/12. god. u svim razredima realizuju se obrazovno-vaspitni programi devetogodišnje osnovne škole. Škola je dobitnik više nagrada i priznanja, a među njima su → Nagrada „Oktoih” (1994), kao i opštinsko priznanje „20. novembar”. Školske 2023/24. god. matična škola imala je 617 učenika i 74 zaposlena lica.

Osnovna škola Otilovići počela je sa radom 1899, nakon što je dobila odobrenje turskih vlasti. Prema podacima iz školskog ljetopisa škola je radila još od 1885, i to bez odobrenja turskih vlasti, pa je njen rad zabranjivan. Nastava se odvijala u kapeli, koju su podigli mještani na seoskom groblju, na inicijativu Nikole Pejatovića, prvog učitelja te škole. Škola je ubrzo zatvorena, da bi uz odobrenje turskih vlasti bila ponovo otvorena 1906. godine. Učitelj je bio Mile Nenadić, bogoslov iz Crljenica. Škola je izdržavana isključivo od dobrovoljnih priloga – i pravoslavaca i muslimana. Ministarstvo prosvjete Kraljevine Crne Gore (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) postavilo je 1913. za učitelja škole Milutina Rmandića. Te godine nastavu u školi pohađala su 53 učenika. Škola je prestala sa radom 1914. godine. Školsku zgradu austrougarska vojska koristila je kao kafanu i kao kancelariju, u kojoj su izricane presude rodoljubima iz mjesta i okoline. Rad u školi nastavljen je šk. 1919/20. god., nakon popravke i renoviranja školske zgrade. Te godine u školu je upisano oko 50 učenika iz Otilovića, Vijenca i Crljenica. Tokom ratnog perioda 1941–1944. škola nije radila. Opet je počela sa radom nakon oslobođenja toga kraja u decembru 1944. godine. Kao samostalna ustanova funkcionisala je do 1961, kada je kao područno odjeljenje pripojena OŠ „Ristan Pavović” u Pljevljima. Broj učenika u školi u Otilovićima konstantno se smanjivao od šk. 1964/65. god., kada ih je bilo 70. Školske 2023/24. god. nastavu u područnom odjeljenju u Otilovićima pohađala su četiri učenika. Osnovna škola Crljenice počela je sa radom šk. 1930/31. god., a nastava se odvijala u školskoj zgradi sagrađenoj iste godine. Školu su pohađala djeca iz Crljenica, sa Crnog Vrha i dijelom iz Adrovića, Vijenca i Mijajlovice. Nema podataka o broju tadašnjih učenika. Prvi učitelj u Crljanicama bio je Cajko Zečević. Do izgradnje nove škole djeca iz Crljenice pohađala su školu u Otilovićima, Krnjači ili Pljevljima. Tokom rata 1941–1945. škola nije radila. Nastava u njoj obnovljena je početkom 1945. godine. Tada je učitelj bio Novica Seratlić. Do šk. 1961/62. god. škola je funkcionisala kao samostalna ustanova, a onda je kao područno odjeljenje priključena OŠ „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Crljenici nije radilo. Osnovna škola Vijenac otvorena je početkom 1945, a nastava se odvijala u privatnoj kući Milorada Grujičića. Do tada su djeca iz toga kraja pohađala školu u Otilovićima ili Crljenicama. Prva učiteljica u Vijencu bila je Dragoslava Veljić. Nastava se odvijala u privatnim kućama sve do šk. 1953/54. godine. Od tada se nastava izvodi u školi u Otilovićima. Gradnja nove školske zgrade započeta je u jesen 1953. u mjestu Vijenac, a nastava u novoizgrađenoj školi počela je da se izvodi u decembru 1954. godine. Do šk. 1961/62. god. radila je kao samostalna ustanova, a onda je kao područno odjeljenje priključena matičnoj školi. Broj učenika u školi konstantno se smanjuje od 1972, kada su učenici bili podijeljeni unutar dva odjeljenja. Školske 2023/24. god. nastavu u područnom odjeljenju u Vijencu pohađala su četiri učenika.

Literatura i izvori: R. Petković-Popović, V. Šalipurović, Srpske škole i prosveta u zapadnim krajevima Stare Srbije u XIX veku, Priboj, 1970; V. Šalipurović, Kulturno-prosvetne i političke organizacije u Polimlju i Raškoj 1903–1912, Nova Varoš, 1972; V. Despotović, Pljevaljsko školstvo do 1998. godine, Pljevlja, 1999; B. Radošević, Škole u pljevaljskom kraju do Prvog svjetskog rata, Podgorica, 1999; M. Vasović i dr., Istorija Pljevalja, Pljevlja, 2009; M. D. Ćirović Ljutički, Pljevlja u Kraljevini Crnoj Gori – dokumenta (1912–1915), Beograd, 2013; M. D. Ćirović Ljutički, Pljevlja u arhivskim dokumentima Knjaževine/Kraljevine Crne Gore – dokumenta (1878–1913), Beograd, 2016; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; MPNI, dokumentacija.

V. Konjević