Osnovna škola „Mojsije Stevanović”, Manastir Morača, Kolašin, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja je otvorena 1854. godine. Nastavlja tradiciju crkvene, tzv. psaltirske škole, koja je imala namjenu opismenjavanja, podučavanja crkvenoj umjetnosti i pripremanju polaznika za sveštenički poziv. Radila je u okviru Manastira Morača tokom XVII i prve polovine XVIII vijeka. Unutar psaltirske škole radio je i skriptorij (→ Skriptoriji, vjerske škole i konfesionalna pismenost u Crnoj Gori), a u njemu je 1615. prepisan Svetosavski nomokanon, tzv. Moračka krmčija (→ Pisarska djelatnost i biblioteke u manastirima i crkvama). Za otvaranje škole najzaslužniji su bili iguman Manastira arhimandrit Dimitrije Radojević, jedan od organizatora ubistva Smail-age Čengića, i vojvoda → Novica Cerović. Oni su se za njeno otvaranje založili i kao prijatelji knjaza → Danila I Petrovića Njegoša. Škola je najprije radila u prostorijama psaltirske škole, da bi zaslugom arhimandrita Radojevića na manastirskom zemljištu bio izgrađen namjenski objekat. Prvi učitelj bio je jeromonah Simeun Damjanović iz sela Jasenove. Sve do šk. 1870/71. god. škola se finansirala iz manastirskih prihoda, pa je svrstavana u „manastirske škole” – škole koje nije izdržavala država. U početku uglavnom nije radila redovno i tek je od 1870/71, kada je prerasla u četvororazrednu i kada je za učitelja došao → Mitrofan Ban, imala redovan rad. Podaci o broju učenika postoje tek za šk. 1873/74. god. – tada je u školu upisano 77 učenika, a među njima su bile i dvije učenice u prvom razredu. Te školske godine pored Mitrofana Bana u školi je radio i Jagoš Nikolić. Škola je opet prestala sa radom tokom rata 1876–1878, da bi ponovo bila otvorena šk. 1879/80. godine. Do Prvog svjetskog rata škola je redovno radila, a 1915. i 1918. prekidala je rad. Između dva svjetska rata broj učenika se povećavao, što je podstaknulo patrijarha srpskog Gavrila Dožića (koji je bio rodom iz tih krajeva i koji je završio osnovnu školu u Manastiru Morača) da inicira gradnju nove školske zgrade. Godine 1938. crkva je ustupila zemljište na mjestu zvanom Luka za 9.000 dinara, koje su skupili stanovnici selâ – Osreci, Jasenova, Vrujica, Vočje i Đurđevina, čija su djeca pohađala školu u Manastiru Morača. Planirana zgrada je ozidana i stavljena je krovna konstrukcija, ali objekat nije otvoren zbog početka Drugog svjetskog rata. Škola je samo povremeno radila tokom rata. Redovan rad nastavljen je šk. 1944/45. god. u staroj zgradi – u njoj se nastava odvijala sve do 1952, kada su zgrada i bogata školska arhiva uništene u požaru. Nova školska zgrada izgrađena je na mjestu na kojem je 1938. takođe započet novi objekat. Taj objekat uklopljen je u projekat nove veće zgrade, koja je završena 1955, pa se šk. 1955/56. god. nastava izvodila u novom objektu, u kojem se i danas odvija. Sreski narodni odbor u Kolašinu 1946. donio je odluku da se u Manastiru Morača škola produži do sedmog razreda, pa su učenici koji su završili četvrti razred upisali peti šk. 1946/47. godine. U narodu je škola često imenovana i kao „Sedmoljetka”. Školske 1951/52. god. u školi je otvoren i osmi razred. Odlukom Narodnog odbora 1958. škola je dobila ime Mojsija Stevanovića, studenta prava i borca u Španskom građanskom ratu, koji je poginuo 1938. godine. Škola je od šk. 1960/61. god. bila matična za škole – u Jasenovoj, Osrecima, Barama i Vočju, a od šk. 1962/63. god. njoj se kao područna odjeljenja pripajaju i škole u selima – Ulice, Sela, Raško, Ljuta i Ravni. Te godine i škola u Međuriječju (sa svojim područnim odjeljenjima) bila je područno odjeljenje OŠ „Mojsije Stevanović”, ali će nakon dvije godine prerasti u osmogodišnju i postati samostalna škola. Školske 2012/13. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Školske 2023/24. god. škola je imala 21 učenika.

Osnovna škola Bare Radovića počela je sa radom šk. 1935/36. godine. Radila je u privatnoj kući sve do šk. 1946/47. god., kada je izgrađena nova zgrada namijenjena školi. Prvi učitelji bili su Radomir Lazarević i Novak Lakićević. Izgubila je status samostalne škole šk. 1960/61. godine. Prestala je sa radom 2010, da bi obnovila rad šk. 2015/16. godine. Školske 2023/24. god. imala je dva učenika. Osnovna škola Jasenova (Donja Morača) otvorena je šk. 1945/46. godine. Najprije je radila u kući Spasoja Radojevića u mjestu Ocka Gora. Prvi učitelj bio je Jole Radonjić. Školske 1950/51. god. škola je radila u privatnoj kući, ali u Jasenovoj. Mirko, Vlajko i Milić Simonović 1953. poklonili su zemlju da se izgradi školski objekat, pa je novosagrađeni objekat stavljen u funkciju šk. 1954/55. godine. Škola postaje područno odjeljenje šk. 1960/61. god., a prestaje sa radom na kraju šk. 1961/62. godine. Osnovna škola Osreci počela je sa radom u zimu 1945. u zaseoku Zakrilje, u privatnoj kući. Prvi učitelj bio je Nokaš Medenica. Školske 1945/46. god. škola je radila u zaseoku Ravno, takođe u privatnom objektu. Godine 1950. Seljačka radna zadruga „Savo Mašković” izvršila je adaptaciju kuće u kojoj je škola radila i u tom objektu se nastava odvijala sve do 1990, kada je kao područno odjeljenje prestala sa radom. Područno odjeljenje u Osrecima ponovo je otvoreno šk. 1997/98. god. i radilo je do kraja šk. 2001/02. god., kada je opet ukinuto. Osnovna škola Vočje počela je sa radom šk. 1899/1900. god. kao privatna škola u selu Vrujice. Školu je u svojoj kući otvorio Savo Medenica, koji je ujedno bio i učitelj. Nastava se izvodila samo dvije školske godine, a pohađalo ju je 16 učenika. Škola je ponovo otvorena tek šk. 1947/48. god., ali kao državna. Nastavu je izvodio učitelj Mileta Drašković. Nastava se odvijala u privatnoj kući sve do šk. 1953/54. god., kada je za potrebe škole adaptirana zgrada Seljačke radne zadruge u Vočju. Školske 1960/61. god. škola je dobila status područnog odjeljenja, a prestala je sa radom na kraju šk. 1989/90. godine. Osnovna škola Ulica (Prekobrđe) počela je sa radom šk. 1885/86. god. kao privatna škola. Potrebe škole finansirali su mještani. Radila je u mjestu Meljaci, koje je pripadalo tadašnjoj opštini Prekobrđe. Nastava se odvijala u kući Milije Rakočevića, a prvi učitelj bio je Gavro Vujović Labović. Prve godine upisana su 54 učenika, a nastavni proces u njoj prekinut je nakon druge godine rada. Mještani su u međuvremenu izgradili u Ulici (u centru opštine) novi objekat, i škola je nastavila rad šk. 1894/95. god. – opet kao privatna. Tek šk. 1896/97. god. postaje državna. Škola u toku Drugog svjetskog rata nije redovno radila, ali je od šk. 1944/45. god. nastava bila redovna. Školske 1955/56. god. upisuju se učenici u peti razred, a naredne školske godine otvara se i šesti razred. Škola gubi status samostalne škole šk. 1962/63. godine. Prestala je sa radom 1984. godine. Osnovna škola Raško–Mioska počela je sa radom 1910. u novosagrađenom objektu u mjestu zvanom – Raškov Lug. Škola je bila državna i četvororazredna. Prvi učitelji bili su Radovan Radulović i Spasoje Jovanović. Pohađala su je djeca iz selâ – Mioska, Raško i Ljuta. Prije nego što je otvorena ta škola, djeca iz toga kraja pohađala su nastavu u školi u Mioskoj, koja je otvorena 1895. kao privatna. Ta škola je radila u kući Vasilija Kujovića. Učitelj je bio Marinko Šuković. Škola u Mioskoj postala je državna šk. 1907/08. godine. Međutim, počev od šk. 1910/11. god. djeca iz Mioske školovala su se u susjednom selu Raško. Zgrada škole je tokom Prvog svjetskog rata oštećena, te se poslije rata otvaraju škole i u selu Mioska i u selu Raško. Škole su radile u privatnim kućama. Već naredne godine obnovljena je školska zgrada u selu Raško i u njoj se nastava odvijala sve dok nije izgorjela tokom Drugog svjetskog rata. Poslije rata škola je nastavila rad u kući Vojke Ćetković. Istovremeno je počela da radi i škola u Mioskoj i radila je sve do kraja šk. 1950/51. godine. Nova školska zgrada u selu Raško, na mjestu nekadašnje zgrade, izgrađena je 1953. i primila je učenike šk. 1953/54. godine. Izgubila je status samostalne škole šk. 1962/63. god., a prestala je sa radom na kraju šk. 1997/98. godine. Osnovna škola Ljuta osnovana je šk. 1945/46. god. jer je školska zgrada u mjestu Raško bila uništena. Nastava se odvijala u kući Milovana Maškovića. Učiteljica je bila Savka Kljajić. Škola je bila četvororazredna. Kako je školski objekat u Raškovom Lugu obnovljen, škola je prestala da radi 1953. godine. Ipak, stanovnici sela Ljuta zahtijevali su ponovno otvaranje škole i nakon odobrenja SO Manastira Morača ona je nastavila sa radom 1956. godine. Dobila je i svoj objekat šk. 1960/61. godine. Godine 1962. izgubila je samostalnost i postala je područno odjeljenje. Kao područno odjeljenje prestala je sa radom 1988. godine. Osnovna škola Ravni (Simače) otvorena je 1898. kao večernja škola u kući Šćepana Medenice. To je prva večernja škola u Crnoj Gori. Bila je privatna, a nastavu je izvodio vlasnik kuće. Prve godine nastavu je pohađalo sedam učenika prvog razreda. Škola je radila samo dvije školske godine. Nastavila je rad tek šk. 1911/12. god. – kao državna škola. Bila je smještena u zaseoku Simače (Ravni) i imala je svoj objekat. Te godine, u četiri razreda, imala je 39 učenika. Učitelj je bio Drago M. Medenica. Godine 1962. izgubila je status samostalne škole, a 1990. prestala je sa radom.