Osnovna škola „Džafer Nikočević”, Gusinje

Osnovna škola „Džafer Nikočević”, Gusinje, ulaz

Osnovna škola „Džafer Nikočević”, Gusinje (Shkolla fillore „Xhafer Nikoceviq”, Guci), javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja baštini tradiciju škola iz osmanskog perioda. U tom periodu u Gusinju djeca muslimanske vjeroispovijesti obrazovala su se u → mektebima i u državnoj četvororazrednoj osnovnoj školi sa nastavom na turskom jeziku – iptidaiji. Početkom desete decenije XIX vijeka u Gusinju su postojale dvije škole iptidaije. Škola → ruždija, niža gimnazija, osnovana je u Gusinju 1894. i imala je internat za đake. Radila je do 1908. godine. U nju su se upisivali đaci koji su završili iptidaiju. Nastava se izvodila na turskom jeziku. U ruždiji su nastavu izvodila i dva Gusinjanina – mula Haso Čekić, koji se školovao u Skoplju, i mula Emin Bektešević, koji je učio u Carigradu. U Gusinju je 1900. osnovana i → medresa. Prve godine rada medresu je upisalo dvadesetak đaka. Trajala je osam godina, a nastavnike je plaćala država. Poslije Mladoturske revolucije 1908, gusinjska medresa je ukinuta. Prema nekim pisanim izvorima, pokušaj osnovnog opismenjavanja djece pravoslavne vjeroispovijesti datira od 1864, a kao učitelj se pominje Mate Šijaković iz Gusinja. Škola u Gusinju počela je sa radom 1868. kao privatna. Pominje se i 1871. kao jedna od 29 škola koje je pomagala Srbija. Vlada Srbije preko Prizrenske bogoslovije slala joj je besplatne udžbenike, 20 dukata pomoći i platu u iznosu od 16 dukata „ćesarskih” za učitelja. Škola je zatvorena 1871, nastavila je sa radom 1874, a onda je opet prekinula rad 1876. zbog ratova Crne Gore i Osmanske države. Do te godine kao učitelji su radili Kosta Nikolić, Risto Pećanac i Krsto Vujošević. Nastavila je rad 1891. godine. Uz pomoć Srbije i sredstvima Crne Gore, kao i dobrovoljnim prilozima Gusinjana, kupljena je 1892. godine kuća za školu. Kuća je imala prizemlje i sprat. Za učitelja je postavljen Mihailo Novićević iz Prnjavora kod Plava. Škola je te godine imala 41 učenika (među njima je bilo 14 učenica). Pomoć iz Srbije prestala je da stiže 1896, pa je nakon toga škola finansirana sredstavima Crne Gore. U požaru koji je zahvatio Gusinje 1898. stradala je i školska zgrada i škola nije radila dvije godine. Obnovila je rad 1900. i bila je smještena u brvnari. Od kraja 1901. učitelj je bio protojerej Đorđije Šekularac, koji je završio Bogoslovsko-učiteljsku školu „Sveti Kiril i Metodije” u Prizrenu. On je u prostoriji na spratu kuće obavljao učiteljsku dužnost, a u prizemlju kuće vjersku službu. Radio je prema programu određenom za srpske škole na teritoriji Osmanske države. Učitelji su program usklađivali sa programom crnogorskih škola. Godine 1901. osnovana je prava škola na srpskom jeziku u Gusinju. Škola je službeno odobrena 1907. kao četvororazredna. Škola je šk. 1911/12. god. imala svega 12 đaka u sva četiri razreda. Poslije 1912. dobila je status državne škole. Ona je 1913. imala oko 80 učenika. Djeca muslimanske vjeroispovijesti (osim rijetkih izuzetaka) nisu tada pohađala ovu školu. Crnogorske vlasti podsticale su i njihovo školovanje, pa su posebno nagrađivani učitelji koji bi uspjeli da upišu veći broj djece. Za vrijeme austrougarske okupacije škola je radila samo šk. 1917/18. godine. Gusinjska škola obnovila je rad 1919, bila je smještena u privatnoj kući, a za učitelja i upravitelja ponovo je postavljen Đorđije Šekularac. Počela su se školovati i djeca muslimanske vjeroispovijesti, pa je 1919. škola imala oko 120 učenika, a 1925. već je imala četiri odjeljenja. Izgradnja školske zgrade završena je 1938, ali njena unutrašnjost nije bila opremljena. Tokom Drugog svjetskog rata škola nije radila. U periodu 1942–1943. radila je škola na albanskom jeziku, a nastavu je izvodio Nazif Lucević iz Gusinja. Škola je obnovila rad šk. 1945/46. god. u novoj zgradi i imala je 60 đaka. Odlukom Ministarstva prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) za učitelja i upravitelja škole postavljen je Milovan Šoškić. Gusinjska škola do šk. 1947/48. god. bila je četvororazredna, onda sedmorazredna, a od šk. 1950/51. god. osmorazredna. Nova školska zgrada napravljena je 1948. godine. Za djecu albanske narodnosti nastava se izvodila na njihovom maternjem jeziku od šk. 1950/51 godine. Škola je šk. 1959/60 god. imala oko 1.200 učenika u 33 odjeljenja – 28 odjeljenja sa nastavom na srpskohrvatskom jeziku i pet odjeljenja sa nastavom na albanskom jeziku. Nije bilo dovoljno učionica, pa je 1960. izgrađena još jedna školska zgrada – na desnoj obali rijeke Grnčar, u neposrednoj blizini stare škole. To je bio prizemni objekat sa deset učionica i kancelarijom. Godine 1962. postala je matična škola kojoj su pripojene do tada samostalne četvororazredne škole u selima – Grnčar, Kruševo, Martinoviće, Vusanje, a od 1969. i novootvorena škola u Višnjevu. Odlukom SO Plav (1963) škola je dobila ime Džafera Nikočevića, prvoborca koji je poginuo u NOR-u, osnivača prve pionirske oraganizacije u Gusinju (1942). Najveći broj učenika škola je imala šk. 1972/73. god. (1.667), a od tada se njihov broj konstantno smanjivao. Školska zgrada renovirana je 1984. godine. Škola je 1991. dobila status javne ustanove, a od šk. 2009/10. god. u svim razredima realizuju se obrazovno-vaspitni programi devetogodišnje osnovne škole. Druga školska zgrada renovirana je šk. 2004/05. godine. Škola je dobitnik mnogih nagrada i priznanja, među kojima su Orden zasluga za narod (1974) i → Nagrada „Oktoih” (1974). Matična škola imala je šk. 2023/24. god. 237 učenika.

Osnovna škola Grnčar osnovana je kao četvororazredna pred početak Drugog svjetskog rata. Bila je smještena u privatnoj kući, a učitelj je bio Radovan Ćulafić. Tokom Drugog svjetskog rata nije radila. Obnovila je rad 1945. u napuštenoj vojnoj karauli i u njoj je radila sve do 1950, a tada je premještena u kuću Hasana Hota. Od šk. 1953/54. god. pa do izgradnje školske zgrade 1976. škola je radila u prostoru rasformirane seljačke radne zadruge. Imala je po dva kombinovana odjeljenja. Bila je samostalna ustanova do 1962, kada je postala područno odjeljenje škole u Gusinju. Škola je zatvorena šk. 2005/06. god. jer nije imala učenika. Osnovna škola Kruševo otvorena je u periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata kao četvororazredna. Radila je u privatnim kućama Kukića i Radončića do 1953. godine. Tada je zadružni dom adaptiran za školsku zgradu. Od šk. 1962/63. god. škola je područno odjeljenje škole u Gusinju. Današnja školska zgrada izgrađena je 2022. godine. Školske 2023/24. god. upisano je šest učenika. Osnovna škola Martinoviće (Shkolla fillore e ndarë Martinaj) osnovana je 1924. kao četvororazredna. Stanovništvo sela skoro je u cjelini albanske nacionalnosti, a nastava se izvodila na srpskom jeziku. Škola je radila u privatnim kućama, a prvi učitelj bio je Komnen Milačić. Tokom Drugog svjetskog rata škola nije radila. Nastavila je rad 1945. u kući Colje Hasanđekaja, a učitelj je bio Isuf Baljidemaj. Nastava se izvodila na albanskom jeziku. Za školu je 1954. prilagođena zgrada rasformirane Seljačke radne zadruge „Novi život”. Od 1955. do 1979. nastava je izvođena na albanskom i srpskohrvatskom jeziku. Nastava na srpskohrvatskom jeziku ukinuta je 1979. jer nije bilo dovoljno zainteresovanih đaka. Od 1962. škola je područno odjeljenje škole u Gusinju. Današnja školska zgrada sagrađena je na temeljima stare škole (zadružnog doma) šk. 1998/99. godine. Školske 2023/24. god. škola je imala 14 učenika. Osnovna škola Vusanje (Shkolla fillore e ndarë Vuthaj) otvorena je 1916, a nastava se izvodila na albanskom jeziku. Bila je smještena u zgradi mekteba. Dužnost učitelja obavljao je austrougarski vojnik Relja Josip Vladović, rodom iz Zadra, koji je znao albanski jezik. Škola je nakon austrougarske okupacije zatvorena. Škola na srpskom jeziku osnovana je kao četvororazredna 1931. godine. Bila je smještena u kuli Balji Sulje Đonbaljaja. Imala je oko 60 učenika u jednom kombinovanom odjeljenju. Tokom Drugog svjetskog rata škola nije radila. Obnovila je rad 1945. u istoj kuli, a nešto kasnije nastava se izvodila u bivšoj zgradi vojne karaule. Školska zgrada napravljena je 1952. godine. Do 1962. imala je četiri odjeljenja. Nastava se izvodi na albanskom jeziku. Današnja školska zgrada sagrađena je 2018. godine. Školske 2023/24. god. škola je imala pet učenika. Osnovna škola Višnjevo (Shkolla fillore e ndarë Vishnjevë) otvorena je 1969. kao četvororazredno područno odjeljenje škole u Gusinju. Počela je sa radom u novoj školskoj zgradi. Nastava se izvodi na albanskom jeziku. Današnja školska zgrada napravljena je 2002. godine. Školske 2023/24. god. nastavu je pohađalo 11 učenika.

Literatura i izvori: A. Jovićević, Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje, Velika i Šekular, Beograd, 1921; M. Memić, Plav i Gusinje u prošlosti, Beograd, 1989; D. Vuletić, Polimske svjetiljke, Kraljevo, 2005; M. Starovlah, Istorija školstva u Crnoj Gori, Podgorica, 2007; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; OŠ „Džafer Nikočević”, Gusinje, dokumentacija; MPNI, dokumentacija.

H. Markišić