
Ruždija u Bijelom Polju, podignuta 1905, prestala sa radom 1912.
Ruždije, svjetovne turske škole. Osim u → medresama znanje se sticalo i u ruždijama. Od 1840. u Crnoj Gori radilo je 11 ruždija, svjetovnih škola čiji su programi bili koncipirani po ugledu na tadašnje evropske škole (posebno francuske) u rangu niže gimnazije. Ruždije su otvarane u sjedištima svih ondašnjih kaza (srezova), odnosno u mjestima u kojima je živjelo najmanje 500 domaćinstava. U ruždijama se sticalo srednje obrazovanje. Godine 1869. objedinjene su ruždije i → idadije – objedinjavanjem su postale srednje škole. Program ruždije bio je veoma zahtjevan i obiman. U završnom razredu izučavalo se 14 predmeta: Kur'an sa tedžvidom, nauka o moralu, turski jezik sa gramatikom, pisanje i čitanje, arapski jezik, persijski jezik, prirodopis, matematika, geometrija, geografija, istorija, higijena i crtanje. U Crnoj Gori ruždije su se nalazile u Pljevljima, Podgorici, Bijelom Polju, Nikšiću, Baru, Beranama, Kolašinu, Rožajama, Ulcinju, Plavu i Gusinju. Krajem XIX i početkom XX vijeka ruždije su uvođenjem svjetovnih predmeta nastojale da se prilagode evropskom sistemu obrazovanja. Ruždije su pohađali učenici raznih nacionalnosti, a časovi vjeronauke nisu bili obavezni. To su bile državne škole i finansirane su iz tadašnjeg fonda za obrazovanje.
Literatura: I. Bušatlić, „Prosvjetni objekti u Crnoj Gori”, Elif', br. 5/II, Titograd, 1991; M. Memić, Bošnjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica, 2003; E. Ihsanoglu, Osmanlije i nauka, Sarajevo, 2006; M. Starovlah, Istorija školstva u Crnoj Gori, Podgorica, 2007; Š. Rastoder, Bošnjaci / Muslimani Crne Gore između prošlosti i sadašnjosti, Podgorica, 2010.
B. Agović