Medrese, muslimanske škole, najvažnije institucije u obrazovanju klasičnog perioda u Osmanskom carstvu. Datiraju od osnivanja osmanske države i postojale su do početka XX vijeka. Medrese su ostale vjerne istim principima u okviru islamske tradicije. U vrijeme Osmanlija doživjele su niz promjena, naročito u pogledu organizacije. Sve medrese imale su vakufe, koji su održavali njihov rad. Nakon osnovnih znanja stečenih u sibjan mektebima za djecu (→ Mektebi), koji su bili priprema za nastavak školovanja, učenik je mogao pohađati medresu – koja je imala tri stepena: početni, srednji i viši stepen. Ova tri stepena odgovarala su osnovnoj, srednjoj i višoj školi. Osnovno vjersko obrazovanje djeca muslimanske vjeroispovijesti sticala su u mektebima, dok su medrese predstavljale srednji i viši stepen obrazovanja. Gotovo u svim medresama izučavani su sljedeći predmeti: šerijatsko pravo (fikh), skolastička teologija (kelam), tradicija (hadis), komentar Kur'ana (tefsir) i osnove šerijatskog prava (usuli-fikh). Nastava je trajala šest sati dnevno u periodu od četiri i osam godina. Pored vjerskih predmeta bili su zastupljeni i predmeti: gramatika arapskog, turskog i persijskog jezika, potom račun, crtanje, osnovi geometrije, opšta i turska istorija, zemljopis, gimnastika i jezik sredine u kojoj se škola nalazi. Učeniku, nakon što bi savladao gradivo svih stupnjeva, muderis je davao potvrdu o predmetima koje je slušao i ovlastio bi ga „da on može te nauke drugom predavati onako kako je od njega slušao”. Ta potvrda, ili kako se zvanično zvala Idžazetnama, služila je kao ovlašćenje na osnovu kojeg su svršeni učenici mogli predavati u svim vjerskim školama i vršiti druge vjerske službe (imam, hatib, muallim, muftija). Prema pominjanjima na teritoriji Crne Gore medrese su postojale u Pljevljima i Herceg Novom (po dvije medrese), u Bijelom Polju, Podgorici, Baru, Ulcinju i Nikšiću (po jedna medresa), dok su medrese u Plavu i Gusinju najvjerovatnije bile niže medrese. Mnogi polaznici iz Crne Gore nakon završene medrese školovanje su nastavljali u Carigradu. Neki od njih dali su veliki doprinos javnom i kulturnom životu, prepisivačkoj djelatnosti – kaligrafijom ili originalnim djelima koja su pisali na orijentalnim jezicima: turskom, arapskom i persijskom. Od 2008. u Tuzima radi i prva srednjoškolska vjerska obrazovna ustanova → Medresa „Mehmed Fatih”.