
Osnovna škola „Aleksa Đilas Bećo”, Mojkovac
Osnovna škola „Aleksa Đilas Bećo”, Mojkovac, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju gradske škole osnovane u Mojkovcu 1919. godine. To je bila mješovita škola. Njen osnivač i prvi učitelj bio je Milan Palević, koji je završio Bogoslovsko-učitelju školu na Cetinju (→ Učiteljske škole) 1912. godine. On je službovao u ovoj školi sve do 1941, a jedno vrijeme bio je i njen upravitelj. Tokom šk. 1920/21. god. na području mojkovačke opštine jedino je radila škola u Mojkovcu, koju je pohađalo, u sva četiri razreda, 55 učenika. Zbog nedostatka školske zgrade škola je duže vremena radila u privatnim kućama. Školska zgrada sagrađena je 1933. godine. Imala je dvije učionice, stan za učitelja i kancelariju za upravitelja škole. Prestala je sa radom početkom aprila 1941. godine. Rad u školi obnovljen je u novembru 1944. godine. Nastava se odvijala u privatnoj kući sve do šk. 1947/48. godine. Iste školske godine školska zgrada je renovirana i djelimično osposobljena za izvođenje nastave. Prvi put upisani su učenici u peti razred, čime je četvorogodišnja škola prerasla u produžnu. Škola je 1950. prerasla u sedmogodišnju odnosno u osmogodišnju. Početkom šk. 1953/54. god. u školi je otvoreno dječje zabavište, koje je kasnije preraslo u Dječji vrtić (→ Predškolska ustanova „Jevrosima Jevra Rabrenović”, Mojkovac). Nova školska zgrada izgrađena je šk. 1958/59. god., a od 1967. škola nosi ime narodnog heroja → Alekse Beća Đilasa. Status matične škole dobila je šk. 1961/62. god. i tada su joj pripala područna odjeljenja (koja su prethodno funkcionisala kao samostalne škole) – u Gojakovićima, Bistrici, Dobrilovini, Poljima, Podbišću i Štitarici. Škola je 1970. podijeljena na dvije: OŠ „Aleksa Đilas Bećo”, kojoj su pripadala područna odjeljenja u Gojakovićima, Bistirici i Dobrilovini, i Drugu osnovnu školu, koja je imala područna odjeljenja u Poljima, Podbišću i Štitarici. Godinu kasnije Druga osnovna škola u Mojkovcu dobila je naziv – OŠ „Dragan Jovanović”. Do integracije četiri osnovne škole na području mojkovačke opštine – OŠ „Aleksa Đilas Bećo” (Mojkovac), OŠ „Dragan Jovanović” (Mojkovac), → Osnovne škole „Milovan Rakočević” (Lepenac) i → Osnovne škole „Radomir Rakočević” (Prošćenje) , došlo je 1979, kada je formirana jedna škola sa sjedištem u Mojkovcu – pod nazivom OŠ „Aleksa Đilas Bećo”. Škola je imala područna odjeljenja u Poljima, Štitarici, Podbišću, Dobrilovini, Jakovićima, Žarima, Bistrici, Gojkovićima i Crvenoj Lokvi. Od 1992. škola funkcioniše kao javna ustanova, u čijem sastavu su bile radne jedinice: RJ „Dragan Jovanović” u Mojkovcu, RJ „Milovan Rakočević” u Lepencu i RJ „Radomir Rakočević” u Prošćenju. Područna odjeljenja u Štitarici, Podbišću, Poljima, Gojakovićima, Bistrici i Dobrilovini pripala su RJ „Dragan Jovanović”, područno odjeljenje u Žarima pripalo je RJ „Milovan Rakočević”, a područna odjeljenja u Stevanovcu, Jakovićima i Crvenoj Lokvi pripala su RJ „Radomir Rakočević”. Godine 1998. ponovo je došlo do reorganizacije i formiranja osnovnih škola u Mojkovcu: OŠ „Aleksa Đilas Bećo” (Mojkovac), kojoj su priključena područna odjeljenja u Poljima, Podbišću, Štitarici, Gojakovićima, Bistrici i Dobrilovini, OŠ „Milovan Rakočević” (Lepenac), sa područnim odjeljenjem u Žarima i OŠ „Radomir Rakočević” (Prošćenje), sa područnim odjeljenjima u Stevanovcu, Jakovićima i Crvenoj Lokvi. Školska zgrada renovirana je 2003. godine. U školi se od šk. 2009/10. god. u svim razredima realizuje obrazovno-vaspitni program devetogodišnje osnovne škole. Škola je dobitnik više nagrada i priznanja, među kojima je i → Nagrada „Oktoih” (2017). Školske 2023/24. god. matičnu školu pohađalo je 508 učenika. Škola ima 74 zaposlena.
Osnovna škola Dobrilovina počela je sa radom 1870. kao privanta muška škola. Imala je samo jedan razred, sa jednim odjeljenjem. Škola je otvorena angažovanjem → Mihaila Dožića Medenice, igumana Manastira Dobrilovina. Prve godine rada školu je pohađalo šest đaka iz Šaranaca, kojima se kasnije priključilo još troje đaka iz Pobrsijevića (Prošćenja). Škola u Dobrilovini imala je status svjetovne škole. Njen prvi učitelj bio je izvjesni Čopić iz Bijelog Polja, a nakon njega Pero Kostić iz Pljevalja. Škola je zbog opasnosti od turskih upada u početku radila u obližnjoj pećini (Đurovoj pećini). Učenici su najčešće bili odrasli momci, koji su nosili oružje. Manastirsko zvono oglašavalo je početak i kraj izvođenja nastave. Izučavali su se: čitanje, hrišćanska nauka, mala fizika, svečana istorija, pismeni sastavi i crkveno pjevanje. Iguman Dožić podnio je 1871. izvještaj knjazu → Nikoli I Petroviću Njegošu o radu škole, u kome se navodi da dva odjeljenja škole imaju 11 učenika. U jesen 1871. Ministarstvo prosvjete Knjaževine Crne Gore (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) preuzelo je obaveze u vezi sa održavanjem i funkcionisanjem škole u Dobrilovini. Nakon dvije godine u školi je prekinut rad jer nije bilo školovanih kadrova. Istovremeno je otvorena škola u Vrelima (Šaranci). Škola u Dobrilovini ponovo je otvorena 1898. godine. Godine 1902. škola je bila dvorazredna. Radila je i šk. 1903/04. god., kada je ponovo došlo do prekida rada – sve do šk. 1910/11. godine. Škola se 1911. vodila kao privatna, a pohađala su je 23 učenika. Početkom balkanskih ratova (1912–1913) škola prestaje sa radom. Nastavlja rad tek nakon Drugog svjetskog rata –1945. godine. Radila je sve do 1993, sa prekidom tokom šk. 1989/90. godine. Do šk. 1961/62. god. škola je radila kao samostalna ustanova, kada je pripojena OŠ „Aleksa Đilas Bećo” u Mojkovcu, kao njeno područno odjeljenje. Zbog nedostatka učenika nastava u školi obustavljena je šk. 1993/94. godine. Rad u školi obnovljen je šk. 2004/05. godine. Od kraja šk. 2021/22. god. škola u Dobrilovini ne radi zbog nedostatka učenika. Osnovna škola Polja (kolašinskim) počela je sa radom šk. 1877/78. god. kao privatna muška škola. To je bila dvorazredna škola sa jednim odjeljenjem prvog i drugog razreda. U oba razreda bilo je upisano 38 đaka: 36 učenika i dvije učenice. Prvi učitelj bio je Nikola Andrijin Anđelić iz Polja, koji je imao četiri razreda osnovne škole. Škola je radila u kući oficira Nikole Tomovića (čardak Tomovića). Mještani su 1888. započeli izgradnju škole. Zbog nedostatka školske zgrade rad u školi bio je obustavljen tri godine. Nastavljen je u novoj školskoj zgradi šk. 1891/92. godine. Školske 1892/93. god. škola se nalazila na popisu državnih škola u Crnoj Gori kao trorazredna. Nije radila za vrijeme balkanskih ratova (1912–1913), a nastava u školi ponovo je bila organizovana tokom šk. 1914/15. i 1915/16. god., kao i za vrijeme austrougarske okupacije Crne Gore (1916–1918). Škola je radila i tokom Drugog svjetskog rata (1941–1945), i to u privatnim kućama jer je školska zgrada bila oštećena. Gradnja nove školske zgrade okončana je 1953, a njena rekonstrukcija urađena je 2006. godine. Škola u Poljima funkcionisala je kao samostalna ustanova sve do šk. 1961/62. god., kada je kao područno odjeljenje priključena OŠ „Aleksa Đilas Bećo” u Mojkovcu. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Poljima pohađalo je 11 učenika. Osnovna škola Podbišće osnovana je 1908. kao muška privatna škola. Učitelj je bio Savo Markov Burzanović iz Draževine ( Lješanska nahija). Na kraju prve školske godine bila su 42 učenika i četiri učenice. U početku je radila kao privatna dvorazredna škola, da bi 1909. bila prevedena u državnu školu. Godinu kasnije postaje trorazredna. Škola nije radila za vrijeme balkanskih ratova (1912–1913), a rad u njoj organizovan je tokom šk. 1914/15. i 1915/16. godine. Nakon Prvog svjetskog rata škola prerasta u četvororazrednu i radi u kontinuitetu sve do 1941. godine. Nova školska zgrada sagrađena je 1930. godine. Kao samostalna ustanova radila je sve do šk. 1961/62. god., kada je kao područno odjeljenje priključena OŠ „Aleksa Đilas Bećo” u Mojkovcu. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Podbišću pohađalo je 11 učenika. Osnovna škola Štitarica počela je sa radom šk. 1897/98. god., kao privatna muška škola. Prvi učitelj i istovremeno osnivač škole bio je → Radosav Vuković iz Štitarice, koji je imao četiri razreda osnovne škole. Prve godine školu su upisala 33 đaka (31 učenik i dvije učenice). Nastava je izvođena u kući učitelja Vukovića. Škola je nakon dvije godine prestala sa radom jer selo nije moglo da je izdržava. Nastavila je sa radom 1908, i to kao državna, a nastava se ponovo izvodila u privatnoj kući. Učitelj je bio Stevan Bojović iz Andrijevice. Školske 1910/11. god. angažovanjem mještana sagrađena je školska zgrada u Donjoj Štitarici. Imala je dvije učionice, hodnik, stan za učitelja u potkrovlju i kancelariju za upravitelja škole. Tokom balkanskih ratova (1912–1913) nastava u školi nije izvođena. Prekid u radu bio je i tokom šk. 1915/16. godine. Za vrijeme austrougarske okupacije (1916–1918) škola je radila u privatnoj kući (Rubežića) jer je školska zgrada bila oštećena. Nakon Prvog svjetskog rata školska zgrada je popravljena i škola je nastavila sa radom. Nastavu je u to vrijeme pohađalo oko 60 učenika. Rad škole prekinut je izbijanjem rata u aprilu 1941, a obnovljen je krajem 1944. godine. Nastavu su pohađala djeca iz Sjerogošta, sve do 1948. godine. Škola u Štitarici bila je petorazredna šk. 1960/61. i 1961/62. god., da bi šk. 1962/63. god. ponovo postala četvororazredna. Te godine gubi samostalan status i postaje područno odjeljenje OŠ „Aleksa Đilas Bećo” (Mojkovac). U periodu od 1971. do 1979. bila je u sastavu OŠ „Dragan Jovanović” (Mojkovac). Školska zgrada je renovirana 2007. godine. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Štitarici pohađalo je pet učenika. Osnovna škola Bistrica počela je sa radom šk. 1901/02. god. kao privatna muška škola. Na kraju te školske godine bilo je ukupno 17 đaka. Prvi (privremeni) učitelj bio je Mitar Rabren(ović) iz Gojakovića. Rad škole odobrilo je Glavno školsko nadzorništvo Ministarstva prosvjete i crkvenih djela Knjaževine Crne Gore. Već od naredne školske godine škola je radila kao državna. Školske 1902/03. god. školu je upisalo 19 učenika u tri razreda. Nakon tri godine izvođenja nastave škola prekida rad sve do 1910. godine. Nastava je izvođena i tokom Prvog svjetskog rata, a nova školska zgrada sagrađena je 1917. godine. Škola je radila sve do početka Drugog svjetskog rata (1941). Nastava u školi obnovljena je 1945. godine. Škola je u to vrijeme bila četvororazredna. Sve do šk. 1961/62. god. funkcionisala je kao samostalna ustanova, kada je kao područno odjeljenje priključena OŠ „Aleksa Đilas Bećo” (Mojkovac). Zbog neodstatka učenika područno odjeljenje u Bistrici prestalo je sa radom šk. 2012/13. godine. Osnovna škola Gojakovići počela je sa radom 1945. godine. Nastava je izvođena u privatnoj kući. Nova školska zgrada izgrađena je 1959. godine. Školske 1961/62. god. pripojena je kao područno odjeljenje matičnoj školi „Aleksa Đilas Bećo” u Mojkovcu. Do tada je samostalno funkcionisala. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje u Gojakovićima pohađao je jedan učenik. Osnovna škola Bjelojevići počela je sa radom krajem 1944. kao četvororazredna škola. Radila je do 1948, kada su đaci sa tog područja nastavili da pohađaju nastavu u školi u Mojkovcu.
Literatura i izvori: M. Kostić, Škole u Crnoj Gori od najstarijih vremena do današnjeg doba, Pančevo, 1876; Đ. Pejović, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 1852–1916, Cetinje–Titograd, 1971; Đ. Pejović, Prosvjetni i kulturni rad u Crnoj Gori 1918–1941, Cetinje–Titograd, 1982; Bijelo Polje, monografija, Bijelo Polje, 1987; B. Šekularac, Dobrilovina i dobrilovinski katastik, Mojkovac, 1988; V. Minić, Mojkovačko školstvo 1870–1995, Podgorica, 1997; R. L. Rakočević, Mojkovački kraj – ljudi, vrijeme i događaji 1870–2005, Podgorica, 2005; R. L. Rakočević, Mojkovački kraj, Osnivanje i rad narodnih osnovnih škola 1870–1941, Podgorica, 2006; R. L. Rakočević, Štitarička škola i njeni đaci 1897–2007, Podgorica, 2007; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; OŠ „Aleksa Đilas Bećo”, Mojkovac, dokumentacija; MPNI, dokumentacija.
V. Konjević