Marković, Marko (Buronji, Podgorica, 1912 – Cetinje, 2002), učitelj, bibliotekar, publicista. Osnovnu školu učio je u Gracu, a gimnaziju u Danilovgradu, Podgorici i Nikšiću. Učiteljsku školu završio je na Cetinju (→ Učiteljske škole) (1933). Radio je kao učitelj u Brutu, kod Prizrena (u Rumuniji), kao učitelj srpskih manjinskih škola i kod Velike Plane. Bio je saradnik NOP-a. Krajem 1946. premješten je u Beograd, a na zahtjev Ministarstva prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) 1947. vratio se u Crnu Goru. Do 1950. obavljao je niz funkcija: bio je upravnik Đačkog doma u Baru, sekretar Ministarstva prosvjete NR Crne Gore na Cetinju, inspektor za osnovne škole, sekretar Prosvjetnog savjeta NR Crne Gore (→ Nacionalni savjet za obrazovanje), član inicijativnog odbora za osnivanje Pedagoškog društva Jugoslavije (1949). Bio je pristalica Rezolucija Informbiroa zbog čega je tri godine proveo u zatvoru. Nakon toga službovao je kao učitelj u selima cetinjske opštine (Prentin Do, Bata, Rvaši), a potom u OŠ „Marko Mašanović” (→ Osnovna škola „Lovćenski partizanski odred”, Cetinje) i → Osnovnoj školi „Vuk Karadžić” u Titogradu. Radni vijek završio je kao knjižničar OŠ „Lovćenski partizanski odred” – penzionisan je 1977. godine. Autor je tri monografije: Razvijanje jezičke kulture učenika (Cetinje, 1982), Crnogorski udžbenici 1836–1981 (Titograd, 1982) i Učiteljska udruženja u Crnoj Gori 1897–1914 (Podgorica, 1995). Dobitnik je Trinaestonovembarske nagrade grada Cetinja.