
Filip J. Marković
Marković, Filip J. (Buronji, Podgorica, 1897 – Kolašin, 1950), učitelj. Nižu gimnaziju završio je na Cetinju. Učiteljsku školu pohađao je u Peći i Danilovgradu. Službovao je kao učitelj u Makedoniji, a na poziv Ministarstva prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) vratio se u Crnu Goru i radio je kao nastavnik. U Učiteljskoj školi na Cetinju (→ Učiteljske škole) radio je od 1929, a 1933. angažovan je kao prvi učitelj u novoosnovanoj školi u Buronjima (→ Osnovna škola „Savo Kažić”, Barutana, Podgorica). Potom je službovao ponovo na Cetinju – do 1939, a iste godine angažovan je kao nastavnik u Oglednoj školi u Beogradu. Upisao je Filozofski fakultet, ali ga nije završio zbog ratnih okolnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u Beogradu i pomagao je NOP. Od 1945. radio je u Saveznom ministarstvu za prosvetu i kulturu u Beogradu. Napisao je Bukvar i čitanku za osnovne škole (→ Udžbenici u školskom sistemu Crne Gore), koji je izdalo Ministarstvo prosvjete NR Crne Gore 1946. godine. Objavljivao je tekstove u prosvjetno-pedagoškim časopisima – Narodna prosvjeta, Učitelj u školi i u narodu i dr. Autor je i koautor knjiga iz oblasti metodike: Zbirka predavanja, pomoćna knjiga za rad u osnovnoj školi, Savremeni nastavni metodi – mogućnosti njihove primene u našim školama i dr. Tokom 1932. i 1933. uređivao je časopis Cetinjski odjek. Od 1947. radio je kao nastavnik metodike i praktičnog rada u Učiteljskoj školi u Herceg Novom. Učestvovao je u izradi nastavnih planova i programa za crnogorske osnovne škole.
Literatura: D. J. Martinović, Portreti VIII, Cetinje, 2003; M. Radusinović, Od Sitnice do Stavora, Podgorica, 2020.
S. Marković