Visarion Ljubiša (Sveti Stefan, 1823 − Cetinje, 1884), crnogorski mitropolit. Osnovnu školu završio je u Risnu, a pravoslavnu svešteničku školu u Šibeniku, koja je od 1841. imala status bogoslovije. Nakon završetka školovanja, 1844. došao je u Manastir Praskvica, gdje se zamonašio i postao jeromonah. Istovremeno je radio kao učitelj u obližnjim školama i manastirima (Praskvica, Podlastva, Podmaine, Savina) (→ Pisarska djelatnost i biblioteke u manastirima i crkvama). Radio je kao parohijski sveštenik i narodni učitelj u Perastu. Za igumana Manastira Morača izabran je 1867, a dvije godine kasnije (1869) postavljen je za igumana Cetinjskog manastira i profesora na tada otvorenoj Cetinjskoj bogosloviji (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje). U Manastiru Morača bio je veoma aktivan na narodnom prosvjećivanju, kao i na organizovanju odbrane Manastira tokom crnogorsko-turskog rata (1876–1878), kada je bio imenovan za sveštenika generalštaba. Za episkopa obnovljene Zahumsko-raške eparhije, čije je sjedište bilo u Manastiru Ostrog, posvećen je 1878. godine. Istovremeno je obavljao i poslove administratora Mitropolije crnogorske. To ga je preporučilo za mjesto mitropolita, na koje je došao nasljeđujući Ilariona Roganovića 1882. godine. Tada je i imenovan za zastupnika ministra prosvjete i crkvenih poslova (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) (1882–1884). Kao zastupnik Ministarstva radio je na reformi crkveno-prosvjetnog života u Crnoj Gori, oslanjajući se na školsko nadzorništvo (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu) kao prosvjetnu instituciju.