Ljepava, Jovo (Poljice, Popovo polje, BiH, 1850 – Beograd, 1916), nastavnik ruskog i srpskog jezika. Kao odličnog đaka ruski konzul u Mostaru odveo ga je na školovanje u Rusiju. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Kijevu (1870). Studirao je u Krakovu, Moskvi i Sankt Peterburgu. Studije je prekinuo 1872. radi učestvovanja u ustanku u BiH. Učestvovao je u oslobodilačkim ratovima u Crnoj Gori (1876–1878). Radio je kao učitelj u blizini Mostara, ali je zbog političke aktivnosti napustio Hercegovinu i 1881. došao u Crnu Goru, gdje je proveo 30 godina. Radio je kao nastavnik i direktor Gimnazije na Cetinju (→ Gimnazija, Cetinje), nastavnik i rektor Bogoslovsko-učiteljske škole (→ Učiteljske škole), nastavnik → Djevojačkog instituta i načelnik Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija). Bio je poslanik u crnogorskoj skupštini od 1906. godine. Predavao je ruski i srpski jezik. Preveo je sa ruskog jezika desetak priča. Autor je udžbenika: Teorija književnosti (1896), Istorija književnosti (1896) i Prva ruska čitanka (1904). Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa → Prosvjeta (1895–1901). Bio je član Komisije za pregled i odobravanje školskih knjiga. Jedan je od inicijatora za podizanje doma kulture na Cetinju (1884). Kao penzioner preselio se u Beograd, gdje je ostao do kraja života.