Kovačević, Špiro (Vrlika, Hrvatska, 1843 – Cetinje, 1877), učitelj, profesor. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Sremskim Karlovcima. Bogosloviju je završio takođe u Sremskim Karlovcima. Karijeru prosvjetnog radnika počeo je kao učitelj u Šibeniku. Zbog otvaranja Bogoslovsko-učiteljske škole (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje) (1869), dobio je poziv od knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša da dođe na Cetinje. U početku je u Crnoj Gori radio kao profesor srpskog i staroslovenskog jezika u Bogosloviji – zajedno sa → Milanom Kostićem. Po odlasku Kostića iz Crne Gore, 1873. naslijedio ga je na poziciji glavnog školskog nadzornika (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu), na kojoj je ostao do 1877. godine. Bavio se metodama učenja jezika, naročito čitanja i pisanja, i angažovao se na unapređivanju pismenosti među stanovništvom u Crnoj Gori. Uz redovnu nastavu organizovao je i ljetnje seminare za dodatnu obuku učitelja. Radio je na osavremenjavanju sistemâ učenja u prvim razredima osnovne škole, koji su datirali iz perioda prije uvođenja sekularnog obrazovnog sistema. Bio je protivnik tjelesnog kažnjavanja učenika. Kada je Crna Gora primljena u Međunarodnu organizaciju Crvenog krsta (1875), izabran je za prvog sekretara Crnogorskog društva, dok je mitropolit → Visarion Ljubiša bio predsjednik.