Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU), najviša naučna i umjetnička ustanova u Crnoj Gori, od posebnog nacionalnog i državnog interesa, ustanovljena zakonom. Preteča CANU bilo je Naučno društvo Crne Gore, koje je formirano 1950, a prestalo je sa radom 1956. godine. Skupština SR Crne Gore donijela je 1971. Zakon o Društvu za nauku i umjetnost Crne Gore, a prva konstitutivna sjednica Skupštine Društva održana je 1973. godine. Za predsjednika Društva (kasnije predsjednika CANU) izabran je Branko Pavićević. U februaru 1975. Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore postalo je član Savjeta akademija nauka i umjetnosti SFRJ i time je dobilo mogućnost povezivanja i saradnje sa ostalim akademijama. Skupština SR Crne Gore donijela je 1976. Zakon o Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, prema kojem Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore nastavlja sa radom kao Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. CANU objedinjuje naučne potencijale, organizuje, podstiče i razvija naučno, umjetničko i kulturno stvaralaštvo, afirmiše crnogorsku duhovnu, nacionalnu i državnu tradiciju od Duklje do savremene Crne Gore i svojim djelovanjem doprinosi ukupnom napretku države Crne Gore. Članovi su redovni, vanredni i inostrani (nekada dopisni). Najviši organ CANU jeste Skupština. Shodno unutrašnjoj organizaciji, naučnoistraživačka i umjetnička djelatnost odvijaju se u radnim tijelima CANU: odjeljenjima, odborima, centrima i institutima. Akademija ima četiri odjeljenja: Odjeljenje prirodnih nauka, Odjeljenje društvenih nauka, Odjeljenje humanističkih nauka i Odjeljenje umjetnosti. U svom sastavu CANU ima i naučnoistraživačke jedinice: Institut za jezik i književnost „Petar II Petrović Njegoš”, Centar za energiju i ekologiju – ENEKO i Leksikografski centar, te posebne jedinice: Biblioteku sa arhivom i Galeriju sa umjetničkom zbirkom. Jedan od međuodjeljenskih odbora CANU jeste Odbor za obrazovanje, čiji su predsjednici bili članovi CANU – → Perko Vukotić i → Slobodan Backović. Među dobitnicima → Nagrade „Oktoih” njih osam jesu članovi CANU: → Mirčeta Đurović (1970), → Jelena Manja Radulović-Vulić (1973), → Novo Vuković (1981), → Božina Ivanović (1983), → Zoran Lakić (1997), → Slobodan Kalezić (1998), Slobodan Backović (1999) i Perko Vukotić (2010). Božina Ivanović obavljao je funkciju sekretara Republičkog sekretarijata za obrazovanje, kulturu i nauku (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija) od 1974. do 1982, a Slobodan Backović funkciju ministra prosvjete u Vladi RCG obavljao je od 2003. do 2008. godine. Predsjednici Prosvjetnog savjeta / → Nacionalnog savjeta za obrazovanje bili su članovi CANU – Slobodan Backović u dva mandata (1991–1996) i Đorđe Borozan (2017–2021). Član CANU → Đorđije Đoko Pejović autor je više značajnih knjiga o razvoju prosvjete i kulture u Crnoj Gori, među kojima su: Sto pedeset godina razvoja prosvjete i kulture u Crnoj Gori: informativni pregled (Titograd, 1963), Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori: 1852–1916 (Cetinje–Titograd, 1971), Prosvjetni i kulturni rad u Crnoj Gori: 1918–1941 (Cetinje–Titograd, 1982) i dr.