Dragoljub Boljević

Boljević, Dragoljub (Mahala, Podgorica, 1932 – Podgorica, 2008), profesor, pedagog, publicista. Osnovnu školu učio je u Srpskoj. Nižu gimnaziju završio je u Titogradu (→ Gimnazija „Slobodan Škerović”, Podgorica). Učiteljsku školu završio je u Nikšiću (→ Učiteljske škole), a diplomirao je na Filozofskom fakultetu (grupa za pedagogiju) u Beogradu (1963). Počeo je sa radom kao učitelj u rodnom mjestu. Nakon toga bio je profesor i školski pedagog u Gimnaziji „Sobodan Škerović” (1964–1978) i direktor Građevinskog školskog centra u Titogradu (→ Srednja građevinsko-geodetska škola „Inženjer Marko Radević”, Podgorica) (1978–1980). U Republičkom zavodu za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja (→ Zavod za školstvo) bio je prosvjetni savjetnik, školski nadzornik i prosvjetni inspektor (1980–1991), kao i rukovodilac Prosvjetno-pedagoške službe i pomoćnik direktora (1991–1997). Objavio je više od 120 stručnih i istraživačkih radova iz oblasti vaspitanja i obrazovanja. Sarađivao je sa redakcijama pedagoških listova i časopisa iz Crne Gore i Jugoslavije (→ Vaspitanje i obrazovanje i dr.). Autor je knjige Savo Vuletić – život i rad (Podgorica, 2004) i koautor knjige Republički zavod za unapređivanje školstva (Podgorica, 1997). Bio je predsjednik Pedagoškog društva Crne Gore i član Predsjedništva SPD Jugoslavije. Biran je za člana Prosvjetnog savjeta Crne Gore (→ Nacionalni savjet za obrazovanje). Organizator je više seminara i savjetovanja za stručno usavršavanje nastavnika. Bio je poslanik u Skupštini SRJ. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem.

Literatura: D. Boljević, M. Starovlah, K. Leković, Republički zavod za unapređivanje školstva, Podgorica, 1997; D. Boljević, Savo Vuletić – život i rad, Podgorica, 2004; R. Damjanović, Leksikon ličnosti crnogorske prosvjete, Podgorica, 2018.

R. Damjanović