Varman, Vladimir Ivanovič (Варман, Владимир Иванович), rus. građ. inženjer i oficir (?–?). Knjaz Nikola I šalje 1885. inženjera Varmana u Ulcinj na prokopavanje kanala do mora, dugog 4,5 km, radi isušivanja Zogajskog blata, kako je 1881. predvidio → Josip Slade-Šilović. U crnogorskom urbanom razvoju Varman je zabilježen po planu Nove (Mirkove) varoši u Podgorici. Svečanim polaganjem kamena temeljca 1886. i govorom knjaza Nikole, otpočela je izgradnja Nove varoši. Po skici u Državnom arhivu u Splitu, može se pretpostaviti da je i J. Slade učestvovao u koncipiranju budućeg naselja, sa užim krugom stručnjaka oko knjaza Nikole. Podgorica je poslije prisajedinjenja Crnoj Gori doživjela prekretnicu u privrednom i društvenom razvoju naglim povećanjem broja stanovnika iz okolnih krajeva. Mladi crnogorski inženjeri → Marko Đukanović i → Andrija Radović prenose i postavljaju mrežu Varmanovog plana na teren. Na osnovu svestranih analiza, Stara varoš nije bila adaptabilna za nove urbane procese. Krivudave uličice, skromne i neuslovne kuće, trgovina u niskim mračnim dućanima, nehigijena, vlasnička pitanja, predstavljali su složene probleme. Zato Novu varoš lociraju na Livadama, između desne strane Ribnice i lijeve strane Morače, vezujući se nekim pravcima sa ulicama iz Stare varoši. Opredjeljenje za ortogonalnu urbanističku matricu bilo je vrlo osmišljeno rješenje. Od antičkih starih gradova, pa kroz srednji i novi vijek, do savremenih gradskih struktura, ortogonalna matrica pokazala se nezamjenljivom. Ona pruža najviše prednosti po pitanju funkcionalnosti, rasta i razvoja grada. Osnovna koncepcija Varmanovog ortogonalnog plana bila je u tome što ga organski smješta između dvije rijeke na zapadu, podnožja brda Gorice na sjeveru i Ćemovskog polja na istoku, vodeći pritom računa da se grad ne ograniči u teritorijalnom širenju. Plan je zahvatao 60 ha sa središnjim pravougaonim gradskim trgom od 1 ha. Ostali prostor je izdijeljen u pet pravilnih ulica sjever – jug i sedam ulica istok – zapad. Ulice su širine 12, 15 i 20 m. Kuće su uglavnom prizemne, ali se pojavljuju i na jedan, dva i tri sprata. Iza svake kuće je dovoljno zemljišta za vrt. Ovaj koncept rasta i razvoja Mirkove varoši trajao je do II svj. rata, kada je bombardovana, a pedesetih godina XX v. u obnovi dobija strukture kolektivnog stanovanja, kada je grad počeo da prelazi preko rijeke Morače i da se širi prema Ćemovskom polju. Danas smo svjedoci toga koliko su Varman, knjaz Nikola i ostali učesnici u planiranju pravilno i kreativno postavili plan rasta i razvoja Podgorice.