Vlatković, Božidar, dubr. slikar (XV v.). Otac čuvenog renesansnog dubrovačkog slikara Nikole Božidarevića. Rođen je četrdesetih godina XV v. u kmetovskoj porodici u selu Kruščica pokraj Slanog. U Dubrovniku prvo radi 1462. u svojstvu radnika u slikarskoj radionici Vukca Rajanovića. Naredne godine postaje šegrt → Lovra Dobričevića. Vlatković je 1470. otvorio sopstvenu slikarsku radionicu u Dubrovniku i započeo saradnju sa slikarem i duborescem Matkom Radosavićem (Alegretovićem). Oni su 1474. sklopili ugovor da zajednički rade sa kotorskim slikarem Pavlom Baziljem (→ Bazilj, Pavle i Đurađ). Između 1475. i 1478. oslikali su freskama Knežev dvor. Vlatković se razilazi sa njima i uspostavlja saradnju sa svojim učiteljem Lovrom Dobričevićem na izradi pala za crkve Sv. Petra Velikog i Sv. Vlaha. Imao je brojne učenike i razvijenu radionicu. Zajedno sa sinom Nikolom radio je 1495. oltarsku palu za franjevački samostan u Cavtatu, prema uzoru na palu koju je naslikao → Matko Junčić za kapelu Sv. Jeronima u franjevačkom samostanu u Dubrovniku. Iste godine sklopio je ugovor sa kotorskim dominikancima da će im izraditi veliku oltarsku palu sa figurom Sv. Vincentija Ferera, u sredini okruženu scenama njegovih čuda. U ugovoru koji je sklopio sa priorom kotorskog samostana Petrom de Drakonibusom, istaknuto je da pala treba da bude urađena po uzoru na onu koju su za dominikansku crkvu u Dubrovniku 1487. uradili Stjepan Zornelić i Marin Lovrov. Pretpostavlja se da je sačuvani kip Sv. Vincentija u Kotoru činio njen sastavni dio.