Rastoder, Adin, vajar (Titograd, sada Podgorica, 29. III 1985). Završio je → Fakultet likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, smjer Vajarstvo, u klasi prof. → Pavla Pejovića (2010). Na istom fakultetu je na postdiplomskim studijama. Završio je IV stepen magistarskih studija na L’École Nationale Supérieure d’Art u Nansiju, Francuska (2012). Bio je saradnik u nastavi na FLU na Cetinju. Kao krucijalno problemsko pitanje u njegovom kompleksnom djelu (skulpture, crteži, instalacije, objekti) izdvojio se „novi” čovjek, posmatran sa stanovišta egzistencijalističke filozofije XX v., kao otuđena, izolovana, introvertna pojavnost, groteskna i poetična, zastrašujuća i lijepa, koji kao jedinka ili dio grupe odslikava savremeno društvo. Analitičkim sagledavanjem individue kao humanoidnog Bitka složenog psihofizičkog profila, on otkriva njegova različita unutrašnja stanja. Na glavama-portretima sa defomisanim obličjem (poliester), aplicira crteže infantilne jednostavnosti – kao memorijske sličice kojima otkriva tajni svijet čovjeka pohranjen u njegovoj podsvijesti. Na skulpturama Suncokreti (keramika, metal, drvo) – glave arhetipske provenijenciije, poput krhkih arheoloških recipijenata, usmjerene su prema „suncu” koje predstavlja metaforu vlasti i moći prema kojima se upravlja duhovno obezličeni čovjek sadašnjce. Ljudi-anđeli, armija novih ljudi (Venecijansko bijenale), deformisanih tjelesnih korpusa, opsjednutih vlastitim strahovima, nadama, radostima, emocijama, „odjeveni” su u minuciozno islikane jednodjelne pajac-pidžame. Oni svojim izgledom izazivaju istovremen osjećaj nelagode i dopadljivosti. Na crtežima, polazeći od masmedijskih formalizama stripa, grafita, elektronskih medija, iskazuje svoj kritičko-opservatorski odnos prema pošastima kojima je podložan čovjek urbanih prostora. Autor je spomeničke skulpture Jelene Savojske (1872–1952), princeze Crne Gore i kraljice Italije (Podgorica, 2021). Samostalne izložbe imao je u Crnoj Gori: Cetinje (2011, 2016); Kotor (2012, 2015); Bijelo Polje (2012); Tivat (2013) i inostranstvu: Beton, Francuska (2012); Pariz (2012); Zagreb (2015); Buje, Hrvatska (2015); Split (2016); Novi Sad (2017), a sa → Tijanom Gordić u: Tivtu (2014), Splitu (2016), Kotoru (2018). Predstavljao je Crnu Goru 2010. na Bijenalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana u Solunu (zajednički rad sa T. Gordić) i 2017. na Venecijanskom bijenalu, „Viva Arte Viva”, Čovjek, Uomo, Human (sa → Ivanom Radovanović). Nagrade: Nagrada za skulpturu EF, Podgorica (2009); Nagrada-stipendija „Velimir Bucko Radonjić”, CNP, Podgorica (2010); Grand Prix Crnogorskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (2013); Nagrada „Drago Đurović”, „Savremena crnogorska skulptura”, Danilovgrad (2014, 2016); Nagrada Hercegnovskog zimskog salona (2014); Nagrada „Milunović, Stijović, Lubarda”, ULUCG (2019). Njegov rad Glava nalazi se u stalnoj postavci Umjetničkog muzeja na Cetinju (→ Narodni muzej Crne Gore), od 2012. Član je ULUCG-a od 2010.