Radul, slikar, ikonopisac, freskopisac (druga polovina XVII v.). Vodeći umjetnik Pećke patrijaršije druge polovine XVII v. Nije poznato gdje je rođen, ali se pretpostavlja da potiče sa područja istočne Hercegovine i sjeverne Crne Gore. Zna se da je bio oženjen i da mu se supruga zvala Ćera. Pretpostavlja se da je slikarsko znanje sticao kod najboljeg slikara XVII v. na ovim prostorima – → Kozme – Jovana. Zahvaljujući tome što se na radovima gotovo redovno potpisivao, uglavnom tajnopisom, i što je izgradio prepoznatljiv slikarski rukopis, naročito u razdoblju od 1664. do 1680, njegova djela su, uglavnom, atribuirana. Poručioci njegovih djela poticali su iz različitih društvenih slojeva, od sveštenika, zanatlija, kaluđera i patrijarha. Pretpostavlja se da je imao saradnike koji su radili sa njim, pogotovo prilikom oslikavanja zidnih površina. To potvrđuju freske Crkve Sv. Trojice u Manastiru Praskvica iz 1680, koje je izveo sa Dimitrijem iz Risna. Sa Kozmom – Jovanom radio je na ikonostasu Crkve Sv. Nikole u Manastiru Podvrh kod Bijelog Polja (1664/65). Tu je Radul uradio dvije prijestone ikone – Sv. Đorđa i Sv. Jovana Preteču i Nedrijemano oko poviše carskih dveri. Naslikao je i veliku žitijinu ikonu Sv. Nikole, na kojoj je ispisao svoje ime tajnom skraćenicom. Sa Kozmom – Jovanom oslikao je pećinsku Crkvu Sv. krsta u Gornjem Ostrogu 1666/67. i oltarski prostor obližnje Crkve Sv. Nikole u selu Drenovštica. U Morači (→ Morača, manastir, Crkva Uspenja Bogorodice) se pojavljuje 1670/71, gdje je naslikao žitijinu ikonu Sv. Đorđa, a sljedeće 1672/73. za jeromonaha Avesaloma Vujičića slika jevanđelistu Luku sa scenama iz njegovog života. Nakon toga, naslikao je ikonu Sv. Save, Simeona i Stefana Vukanovića. Slikar je posljednji put boravio u Morači 1674/75, kada je uradio ikonu Nevjerovanje Tomino. Poslije boravka u Morači, Radul je otputovao u Metohiju, gdje se zadržao nekoliko godina, slikajući ikone i freske. Prvo je izveo zidne slike u Crkvi Sv. Jovana Preteče u Crkolezu, gdje je svoje ime zabilježio u protezisu. Za crkvu je uradio i ikonostas od kojeg su sačuvane samo carske dveri. Odavde slikar ide u Peć, gdje po zahtjevu patrijarha slika freske u Crkvi Sv. Nikole. Tada je Radul za patrijarha uradio veliku žitijinu ikonu Sv. Kozme i Damjana, uramljenu u raskošni duborezni okvir. Iz Peći je zograf otputovao za Sarajevo, gdje je za staru Crkvu Sv. Arhanđela uradio ikonostas i druge ikone. Godine 1676/77. poklonio je veliku žitijinu ikonu Sv. Nikole Crkvi Sv. Nikole u manastiru u Nikoljcu (→ Bijelo Polje, Manastir Nikoljac, Crkva Sv. Nikole). Iz Nikoljca slikar ponovo ide u Peć, gdje radi ikone za ikonostas pomenute Crkve Sv. Nikole. Bilo je to njegovo posljednje djelo, gdje se na ikoni Bogorodice potpisao tajnopisom. Repertoar kompozicija u Crkvi Sv. krsta u Gornjem manastiru Ostrog (gdje je sačuvan i zidni natpis koji kazuje da je crkva sagrađena 1666/67. uz blagoslov kir Vasilija, a za uređenje isposnice majstore je isplatio njegov sabrat iguman i jeromonah Isaija od Onogošta) raspoređen je tako da su u prvoj zoni predstavljene stojeće figure svetitelja: Jovan Zlatousti, Vasilije Veliki, Simeon Stolpnik, Nikola, Simeon i Sava, Konstantin i Jelena i Mina. Iznad njih poređana su poprsja mučenika i mučenica, likovi proroka i scene Velikih praznika: Blagovijesti, Rođenje, Sretenje, Krštenje, Preobraženje, Vaskrsenje Lazarevo, Cvijeti, Raspeće, Silazak u ad i Silazak Sv. duha. Na svodu su prikazani Pantokrator i Hristos iz Vaznesenja. Crkva u Drenovštici stilom fresaka ne razlikuje se od Radulovog slikarstva iz crkve u Gornjem Ostrogu. Tematski repertoar u oltarskom prostoru razmješten je tako da je u školjki oltarske apside prikazan dopojasni lik Bogorodice Odigitrije sa malim Hristom na grudima, niže, takođe u apsidi, slikana su dvojica najuglednijih pravoslavnih liturgičara – Vasilije Veliki i Jovan Zlatousti. Na istočnom, trijumfalnom luku, u centralnom dijelu, neuobičajeno je prikazan dopojasni lik Sv. Nikole sa knjigom u lijevoj ruci, odjeven u arhijerejsku odjeću. Lijevo i desno od patrona crkve prikazan je po jedan mladoliki mučenik, a na svodnom dijelu u oltaru predstavljen je Hristos iz Vaznesenja u medaljonu koji vaznose četiri anđela. Niže, na svodnom zakrivljenju, u oltarskom prostoru, slikano je Rođenje Hristovo, a kao pandan ovoj sceni na sjevernoj strani data je scena Raspeće Hristovo.