Ana Miljkovac-Đukanović, Duša, instalacija, 2001–2002.
Miljkovac-Đukanović, Ana, vajarka, multimedijalna umjetnica (Nikšić, 17. VI 1976). Upisala je 1985. PA u Nikšiću, likovni odsjek, gdje je apsolvirala 1987. Iste godine upisala je ALU u Sarajevu, odsjek Vajarstvo. Prepisala se 1989/90. na → Fakultet likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, na kojem je diplomirala 1992, u klasi prof. → Pavla Pejovića. Pod mentorstvom istog profesora magistrirala je 2003. Doktorirala je 2013. na Univerzitetu Megatrend u Beogradu, pod mentorstvom → Miloša Šobajića. Radi kao predavač na FF u Nikšiću. Njen umjetnički izraz multimedijalne i intermedijalne višesložnosti može se pratiti od klasičnih vajarskih i slikarskih postupaka do korišćenja najrazličitijih materijala pri realizaciji instalacija, objekata, konceptualnih radova. Cilj je uvijek odabrati najkraći put do jasne manifestacije emocija, ideja, imaginativnog koje projektuje direktno u materijal – „materiju”, koja može biti i misao. Njen likovni opus predstavlja složeno idejno i kreativno tkivo u kome su problemi klasične arhetipske skulpture kao metafore mentalne i fizičke statičnosti (Grupa na velikom postolju), i nesigurnost i apsurdnost vremena u kojem živimo otvorili mnoga poblemska pitanja i izražajne mogućnosti, koje nalazi u raznim segmentima autonomije likovnog modernizma. Prihvatajući provokaciju izazvanu introspekcijskim sagledavanjem sopstvenog Ja, ona istražuje svoje unutrašnje prostore i svijet oko sebe, polazeći od iskaznih referenci instalacije: Gledati kroz (1997); Što je moglo biti manje moguće (1999); Čitav svijet (2002); Perpetum mobile (2004); Obrnuto stajanje (2006); Jedan mali prozor za nas (2007); Savršen pejzaž i nije ga briga za moju patnju zbog vremena (2008); objekta: Hljeb i so (2005); Šta da ti pričam kad sve znaš (2016); mix-media: Podsvjesno i izvansvjesno (2018); konceptualnog rada: Smilja Bosiljčić, rođena 367 (2010). Preko njih reflektuje svoj odnos prema fenomenologiji duha i životnoj filozofiji, osnovnim principima u definisanju spoznajnog i egzistencijalnog određenja svijeta u kojem živimo, a koje komentariše radovima nastalim visprenim intelektualnim promišljanjem i osobenim umjetničko-jezičkim izrazom. Autorka je pet udžbenika i pet priručnika za nastavnike iz oblasti likovne kulture. Samostalne izložbe: Kotor, Podgorica (retrosp. 2013), Nikšić, Beograd. Grupno je izlagala na više od 50 izložbi u zemlji i inostranstvu: Španija, Francuska, Belgija, Egipat, Austrija, Italija, Kina, Velika Britanija, Malta, Srbija, Bosna i Hercegovina. Nagrade: I nagrada za skulpturu FLU, Cetinje (1992); I nagrada za skulpturu, Sajam umjetnina Drap-Art, Barselona (1999); Nagrada za crnogorski suvenir (2005); I nagrada za skulpturu na Podgoričkom likovnom salonu (2016). Članica je ULUCG-a (od 1998) i Odbora za likovne umjetnosti CANU (→ Crnogorska akademija nauka i umjetnosti).
Literatura i izvor: Lj. Karadžić, „Ana Miljkovac, savršen pejzaž i nije ga briga za moju patnju zbog vremena”, Art Centrala, br. 01, Podgorica, 2008, 85; Lj. Zeković, Individualne likovne poetike, Podgorica, 2008, 270–274; S. Racanović, Milenijumski bag?! – Crnogorska umjetnička scena oko 2000: Prestupnička koalicija kritike i prakse, Podgorica, 2009, 124, 125; A. Miljkovac, Z. Gavrić, S. Racanović, V. Milunović, Lj. Karadžić, u monografiji Gledati kroz – Priče o MMF-u, Podgorica, 2013; M. Lompar, „Crnogorski vajari 20. vijeka – Ana Miljkovac: Sugestija perfekcije”, Pobjeda, 19. IV 2014.
Lj. Zeković