Kunić, Jacinta, vezilja i slikarka iz Perasta (?–?). U Muzejskoj zbirci → Crkve Gospe od Škrpjela čuvaju se bojeni crtež i prema njemu izveden vez na svili (70 x 69 cm), koji je potpisan: Giacinta Cunich nata Miovich fece l’Anno 1828. La Santissima Vergine detta della Scarpello. Crtež i vez prikazuju ikonu Gospe od Škrpjela (→ Dobričević, Lovro) i njen mermerni ram sa anđelima na oltaru crkve (→ Kapelano, Antonio i Đerolamo). Ikona je predstavljena onako kako ju je Kunić gledala – pokrivena raskošnim srebrnim okvirom, zavjetnim darom kapetana, ratnika i prokuratora Crkve Gospe od Škrpjela Ivana Mazarovića, izrađenim u drugoj polovini XVII v. u Veneciji. Slikarka i vezilja pažljivo je predstavila sve detalje srebrnog pokrova, uključujući pozlaćene krune nad Bogorodičinom i Hristovom glavom, kao i pozlaćeno srce na sredini. Vez je završila 1828. u Trstu, gdje je živjela, nakon 25 godina rada, gotovo slijepa od napora, kako svjedoči predanje i stari pisci. Osim svilene, srebrne i zlatne niti, koristila se i vlasima svoje kose, koje je ugradila u kosu Hrista i Bogorodice. Predanje svjedoči da je vezla čekajući muža pomorca, zbog čega ovaj ex voto, kao i drugi u Crkvi Gospe od Škrpjela, pripada kategoriji pomorskih (marinskih) zavjetnih darova.