Kotor, Crkva Sv. Ane, arhitektura, slikarstvo, anonim (XIII, XIV, XV v.). Crkva je prvobitno bila jednobrodna, podijeljena pilastrima na tri traveja nejednake dužine i sa polukružnom apsidom. Nad uskim pravougaonim srednjim travejom nekada je stajala kupola. Zapadni i istočni travej zasvedeni su poluobličastim podužnim svodom, prelomljenim u tjemenu. Na pročelju je izveden rasteretni srpasti slijepi luk. Na osnovu stilskih obilježja arhitektonskih elemenata, pretpostavlja se da je izgrađena krajem XII ili početkom XIII v., u vrijeme graditeljskog procvata u Kotoru. Prostrani zapadni travej, friz slijepih arkada i naizmjenično ređanje ružičastog i sivog kamena na fasadama, blizak je arhitektonskim osobenostima → Crkve Sv. Marije Koleđate, dok se paralele za slijepi luk na pročelju mogu naći na → Crkvi Sv. Luke. U narednim vjekovima crkva je imala nekoliko obnova. Najobimnija se dogodila nakon nekog od razornih zemljotresa 1537, 1563. ili 1667. i tada je sakristija produžena prema zapadu, postavši sjeverni brod spojen sa starijim jednobrodnim jezgrom crkve u jedinstven prostor, dok je svod zamijenio srušenu kupolu. Sredinom XIX v. nad pročeljem je izveden zvonik na preslicu, a unutrašnjost je premalterisana. Crkva, u novije vrijeme posvećena Sv. Ani, tokom svoje istorije nekoliko je puta mijenjala titulara. Najprije je bila posvećena Sv. Martinu, čineći dio ženskog benediktinskog manastira, a potom je krajem XV v. postala sjedište bratovštine mesara i posvećena je Sv. Venerandi. Na pročelju se nalaze fragmenti predstave Sv. Hristofora velikih dimenzija sa ćiriličkom signaturom iz sredine XIV v. Starijem sloju živopisa pripada i oštećena figura svetiteljke na južnom pilastru u glavnom brodu. Bolje očuvane su freske iz druge polovine XV v. Na istočnom zidu uz oltarsku apsidu su Sv. Katarina Sijenska sa stigmatima zlatne boje i Sv. Martin obučen u biskupsku odoru. Ispod ovih predstava su molitveni natpisi Katarine i Maruše, koje se obraćaju svecima čija imena nose da mole za njih. Na južnom zidu središnjeg traveja sačuvane su donje polovine dvije predstave: Bogorodica na prestolu i njoj okrenut Sv. Franjo u sceni zadobijanja stigmata. U sjevernom brodu nalazi se gotovo potpuno uništena predstava Sv. Sebastijana, od koje su danas vidljive samo strijele. Na freskama iz druge polovine XV v. zapažaju se stilske karakteristike zrele gotike i slikarski manir blizak krugu → Lovra Dobričevića.