Dobričević, Marin, slikar (?–?). Sin → Lovra Dobričevića. Stvarao je u Dubrovniku i Kotoru tokom posljednjih decenija XV v. U dokumentu iz 1477. pominje se kao očev pomoćnik. Može se pretpostaviti da je, sa mlađim bratom → Vickom, školovanje nastavio u Veneciji. Dokument iz 1486. potvrđuje da je imao slikarsku radionicu, a onaj iz 1487. da se sa Stjepanom Ugrinovićem dogovorio oko izrade oltarske pale za Crkvu Sv. Dominika u Dubrovniku. Godine 1487. preselio se u Kotor, gdje je živio deset godina u domu strica, zlatara Leonarda, ali nijedan sačuvani dokument ne pominje njegove slike. U Dubrovnik se vratio 1497. i s bratom Vickom, s kojim otvara radionicu, obavezao se da u drvetu izreže palu s 20 likova, kao poklopac za ikonu na oltaru Sv. Križa u dubrovačkoj katedrali, po ugledu na očev slikani poklopac oltarske pale na glavnom oltaru. Sljedeće godine braća rade na poliptihu za oltar Sv. Ane, takođe u dubrovačkoj katedrali. Pominje se da je 1498. izradio i drvenu bojenu figuru Sv. Antona u prirodnoj veličini za poručioca iz italijanskog grada Vieste. Moguće je da je djelo braće Dobričević slika Sv. Vlaha iz pinakoteke Kneževog dvora u Dubrovniku. Iznijeta je pretpostavka da je Marin sarađivao na pripremi predložaka za grafike Oktoiha petoglasnika, prve knjige → Crnojevića štamparije, objavljene 1494.

Literatura: V. J. Đurić, Dubrovačka slikarska škola, Beograd, 1963, 81–82, 108–111; R. Vujičić, „Neka zapažanja o ilustracijama Oktoiha petoglasnika”, Crnojevića štamparija i staro štamparstvo, Podgorica, 1994, 92–94; I. Prijatelj Pavičić, U potrazi za izgubljenim slikarstvom. O majstoru Lovru iz Kotora i slikarstvu na prostoru od Dubrovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Dubrovnik, 2013, 174, 205, 311–318.

S. Brajović