Crnojevića štamparija, grafika, anonim (1494–1496). Gospodar Crne Gore Ivan Crnojević, kako se smatra, bio je inspirator projekta formiranja štamparske djelatnosti, koju će realizovati tek nakon njegove smrti (1490) njegov sin i nasljednik Đurđe. Svega nešto više od četiri decenije od Gutenbergovog izuma, na Cetinju će započeti rad prva ćirilska štamparija kod Južnih Slovena, koja, što je poseban fenomen, predstavlja i prvu državnu štampariju u globalnim relacijama. Prije početka rada obavljene su pripreme u okviru kojih se posebno važnim smatra obuka aktera štampe u Veneciji, gdje je i nabavljena štamparska presa. Crnojevića štamparija započinje rad 1493, kada je glavni štampar, monah Makarije, sa osam pomoćnika započeo rad na stvaranju prve knjige. Četvrtog janura 1494. iz štampe izlazi knjiga Oktoih prvoglasnik, a 22. septembra iste godine i Psaltir. O ostalim identifikovanim knjigama – Oktoih petoglasnik, Četvorojevanđelje i Molitvenik – ne posjedujemo pouzdane podatke o godinama završetka. Svakako da su bile završene do 1496, perioda kada, pritisnut osmanskim najezdama, Đurđe Crnojević napušta Crnu Goru i odlazi za Veneciju. Moguće da je u to vrijeme vršena prirema i za izdavanje Cvjetnog trioda, od kojeg je sačuvan dio makulatornog primjerka. Motiv za poduhvat osnivanja štamparije u malenoj zemlji okruženoj moćnim osvajačima jasan je iz Đurđevih riječi u predgovoru Oktoiha prvoglasnika, gdje se navodi da su crkve opustošene od strane Agarjana (Turaka), što je rezultiralo nedostatkom „svetih knjiga”, te da je on, nadahnut Sv. duhom, odlučio da ih njime opskrbi. Prema, u narodu prihvaćenoj, tradiciji, Crnojevića štamparija je započela rad na Riječkom gradu – Obodu, pri Manastiru Sv. Nikole. Ova tvrdnja nije naučno verifikovana i jedino što se čini izvjesnim je određivanje Cetinja kao lokacije štamparskih aktivnosti, kako se to u Psaltiru doslovno navodi. Cetinjske knjige posjeduju bogat grafički ukras iskazan u konceptu kreiranja zastavica, inicijala i ilustracija na cijeloj strani. Ako raspored teksta i grafičkih ukrasa, kao i koncept pojedinih zastavica, ukazuje na iskustva kasnosrednjovjekovnih iluminatora, kakvih je u Zeti Balšića nesumnjivo bilo, sistem dekoracije inicijala i ilustracija nosi pečat gotičko-renesansnog i, dominantno, čisto renesansnog duha. Među brojnim, podjednako važnim i zanimljivim, grafičkim ukrasima pažnju istraživača posebno su privlačili: zastavica sa grbom Crnojevića i ilustracije na cijeloj strani. Grb sa dvoglavim orlom i Đurđevim inicijalima okružen je lovorovim vijencem i povezan trakom koju nose dva anđela. Ovakav konstrukt može se u doba renesanse sagledati preko plastike Italije i Primorja – naravno, čest je i u venecijanskoj štampi. Najbogatije ukrašenu knjigu predstavlja Oktoih petoglasnik, koji jedini među cetinjskim inkunabulama sadrži šest ilustracija na cijelim stranama: Sabor Jovana Preteče, Melodi pred Cetinjskim manastirom, Sabor besplotnih sila, Sabor Sv. Nikole, Izdajstvo Judino i Vaskrsenje Hrista. Ilustracije su formirane preko dva klišea. U jednom je, polukružno završena, figuralna kompozicija, koja je umetnuta u poseban kliše raskošnog okvira. Iako inspirisan latinskom renesansnom knjigom, drvorezac ilustracija nije prosti kopista već kreator jedinstvenog i originalnog djela. U svojoj umjetničkoj imaginaciji ostvario je rafiniranu simbiozu gotičkog naturalizma i raspjevanog renesansnog likovnog aranžmana. U kontekstu razmatranja porijekla cetinjskih majstora – štampara i grafičara, relevantni stručnjaci su jedinstveni u zaključku da je riječ o ljudima domaćeg porijekla. Tako monah Makarije sebe jasno definiše kao „Makarija ot Crne Gore”, dok su ostali većinom porijeklom iz Kotora, gdje su Crnojevići imali svoju rezidenciju. Jedan od njih, Pahomije iz Rijeke Crnojevića, nastaviće štamparske aktivnosti u XVI v., radeći u venecijanskoj štampariji → Božidara Vukovića Podgoričanina. Posebno pitanje se odnosi na problematiku identifikacije autora ilustracija u Oktoihu petoglasniku. Neka od istraživanja ga otkrivaju u kotorskom ambijentu među sinovima čuvenog gotičko-renesansnog slikara → Lovra Dobričevića, Vicom i Marinom. Početkom XVI v. monah Makarije se javlja kao utemeljivač rumunskog štamparstva da bi, kako se smatra, završio svoj život kao iguman Manastira Hilandar. S obzirom na broj štampara, Crnojevića štamparija je, vjerovatno, posjedovala dvije prese preko kojih je rađen tiraž od 200 do 500 primjeraka. Istraživanja na evropskim prostorima otkrila su preko 100 knjiga stvorenih u Crnojevića štampariji.