Dobričević, Vicko, slikar (Kotor/Dubrovnik, ? – Dubrovnik, 1517/1518). Poznat kao Vicko Lovrov. Učio je i pomagao u radionici oca → Lovra Dobričevića, a školovao se vjerovatno i u Veneciji, najprije kod Bartolomea Vivarinija. Sa starijim bratom → Marinom, sa kojim je vodio radionicu, 1498. radi na poliptihu za oltar Sv. Ane u dubrovačkoj katedrali. Osamostalio se 1506. i bio član dubrovačke bratovštine slikara, kojoj je 1510. predsjedavao. Prema porudžbini vlastelina Dominika Pucića, naslikao je 1509. poliptih za Crkvu Sv. Mihaila u franjevačkom samostanu u Cavtatu. Ovo njegovo jedino sačuvano djelo izvedeno je temperom na dasci i uokvireno rezbarenim i pozlaćenim ramom. Na srednjem polju je Sv. Mihailo koji ubija zmaja, a na bočnim poljima Sv. Jovan Krstitelj, Sv. Franjo Asiški, Sv. Nikola i Sv. Bartolomej. Iznad Arhanđela je Bogorodica s Djetetom, Sv. Sebastijanom i Sv. Rokom. Na atici i donjoj predeli su prizori iz žitija predstavljenih svetitelja i biblijske teme. Primjetan je uticaj slikarstva njegovog oca i tradicija pozne gotike, posebno u zlatnoj pozadini. Ali u oblikovanju likova, naročito Bogorodičinog, kao i u pokretu na predstavama mučeništva, ispoljene su osobine renesanse. Godine 1509. sklopio je ugovor za izradu fresaka u more greco (grčkom maniru) u Crkvi Uspenja Bogorodičinog Manastira Tvrdoš. Freske, koje je izveo uz pomoć monaha i slikara Marka Trebinjca, uništene su, ali se pretpostavlja da je fragment s licem Bogorodice sa Skidanja s krsta njegovo djelo.