Zanović, Stjepan (Budva, 1751 – Amsterdam, 1786), književnik. Osnovnu i srednju školu završio je u Veneciji, a studirao je pravne nauke u Padovi i Veneciji. Nakon studija, živio je u Varšavi, Parizu, Marselju, Londonu, Beču, Rimu, Moskvi, Amsterdamu. U namjeri da dođe do visokih zvanja, bio je sklon političkim mistifikacijama i prevarama, pa se lažno predstavljao kao vojvoda, crnogorski princ, → Šćepan Mali, vojvoda od Sv. Save, knez Albanije, potomak Skenderbega. Tvrdio je i da je jedan od kandidata za poljskog kralja. Obratio se 1782. američkom kongresu, predlažući da, umjesto države republikanskog uređenja, SAD budu monarhija. Smatrao je da republikanski sistem privlačno izgleda kao teorija, ali da je u praksi nefunkcionalan. Indirektno se nudio Kongresu za budućeg kralja Amerike, navodeći da potiče od slavne albanske porodice, čiji potomci u Albaniji imaju božanski status. Obraćao se i krunisanim glavama: ruskoj carici → Katarini II Romanovoj (Katarini Velikoj), austrijskom caru → Josifu II Habzburg-Lorenu i pruskom kralju Fridrihu II, u namjeri da se predstavi kao važna politička ličnost ili im iznese neka svoja razmišljanja. Imao je korespondenciju i sa mitropolitom → Savom Petrovićem Njegošem, a sa mitropolitom → Petrom I Petrovićem Njegošem susreo se u Beču 1784. godine. Bavio se književnim radom, a njegov opus čine pjesme, drame, istorijsko-politički spisi, epistolarna proza. Objavio je 27 knjiga, i to na francuskom, njemačkom, italijanskom, ruskom jeziku. Napisao je djela istoriografskog karaktera: Veliki Kastriot od Albanije i Šćepan Mali (1784), zatim drame: Dinona, Atrej, Turska svadba, knjigu epistolarne proze Turska pisma, te nekoliko knjiga pjesama i filozofskih fragmenata. Imao je prepisku sa Volterom, Dalamberom, Rusoom. U Firenci je 1772. od jednog književnog društva dobio zvanje akademika za svoje pjesničko stvaralaštvo.