Siton-Votson, Robert Vilijem (Seton-Watson, Robert William; London, 1879 – Skaj, Velika Britanija, 1951), britanski istoričar, publicista, političar. Školovao se na Oksfordu, gdje je diplomirao 1901, nakon čega je otišao na Berlinski univerzitet, Sorbonu i Bečki univerzitet. U Beču je učio slovenske jezike i upoznao se sa nacionalnim i političkim stanjem i problemima Carstva. U svojim radovima zalagao se za oslobođenje slovenskih naroda i rušenje Habzburške monarhije. Smatrao je da se nacionalno i državno pitanje na Slovenskom jugu može riješiti samo stvaranjem federalne zajednice južnoslovenskih naroda. Najvažnija djela su mu: Južnoslovensko pitanje i Habzburška monarhija (1911); Uspon nacionalnosti na Balkanu (1917); Sarajevo: studija o nastanku velikog rata (1926); Uloga Bosne u međunarodnoj politici 1875–1919 (1932); Dizraeli, Gledston i Istočno pitanje (1935); Britanija u Evropi (1789–1914): Pregled spoljne politike (1937); Istorija Čeha i Slovaka (1943). Tokom Prvog svjetskog rata (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu) radio je u Obavještajnom sektoru britanskog ratnog kabineta, pa u Propagandnom odjeljenju Forin ofisa, a sarađivao je sa češkim i jugoslovenskim emigrantima. Uputio je 1. oktobra 1914. poznati memorandum Forin ofisu, u kome je kreirao skicu buduće jugoslovenske države, upozoravajući na sve loše posljedice austrougarske dominacije nad Južnim Slovenima. Ključno u memorandumu je stvaranje federalne države, koju bi činile Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Bosna, Slavonija, Dalmacija i slovenačke teritorije, sa prijestonicom u Sarajevu. Odbio je da se sretne sa predsjednikom srpske vlade → Nikolom Pašićem, prilikom njegove posjete Londonu u jesen 1918, i oštro ga je kritikovao u časopisu The New Europe, optužujući ga da ne radi dovoljno u korist jugoslovenskog ujedinjenja. Ponesen idejom jugoslovenskog ujedinjenja i bez posebnog interesovanja za Crnu Goru, sarađivao je i sa → Andrijom Radovićem, a na njegov tekst u britanskoj enciklopediji reagovao je 1924. → Aleksandar Divajn, koji je u tamošnjoj javnosti držao otvorenim „crnogorsko pitanje”. Poslije završetka rata, jugoslovenskim vlastima uputio je pet velikih memoranduma, u kojima se zalagao za konfederalizaciju Kraljevine.