Radonjić, Vukolaj Vuko (Njeguši, oko 1765 – Kotor, 1832), crnogorski guvernadur. Na guvernadurski položaj stupio je u vrijeme sukoba mitropolita → Petra I Petrovića Njegoša sa Rusijom (1803). Istakao se u borbama protiv Francuza u Boki 1806. i oko Dubrovnika, a krajem septembra 1813. predvodio je napad na Herceg Novi. Sa mitropolitom Petrom I učestvovao je u potpisivanju odluke u Dobroti (29. oktobar 1813), kojom je izglasano → ujedinjenje Crne Gore i Boke Kotorske 1813. godine. Kada se francuska vojska predala 27. decembra 1813. u Kotoru, preuzeo je ključeve grada od strane Francuza. Ubrzo dolazi u sukob sa mitropolitom Petrom I oko spoljnopolitičke orijentacije Crne Gore i pokušava da preuzme vlast, a posredstvom bivšeg ruskog izaslanika u Crnoj Gori → Stefana Andrejeviča Sankovskog obratio se i pismom ruskom caru → Aleksandaru I Romanovu, u kome optužuje mitropolita Petra I za greške u spoljnoj politici. Sukob između mitropolita i Radonjića kulminirao je 1818, kada je mitropolit oduzeo Vuku Radonjiću guvernadursko zvanje. Nakon smrti mitropolita Petra I, pokušao je da njegovom nasljedniku ospori vladičanski prijesto i vlast u Crnoj Gori. Tvrdilo se da je poveo tajne pregovore sa Austrijom (15. novembra 1830), pregovarajući u blizini Kotora sa generalom Tacom. Na → Cetinju su ga optužili zbog saradnje sa austrijskim vlastima, pa je na skupštini glavara osuđen na smrt. Na zahtjev mitropolita → Petra II Petrovića Njegoša, ova odluka je zamijenjena odlukom o ukidanju guvernadurstva i Radonjićevim progonstvom iz Crne Gore (1832).