Diplomatska poslanstva u Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori (arhitektura). Austrougarsko poslanstvo. Austrougarska je prva evropska država koja je počela izgradnju svog reprezentativnog poslanstva (1896). Plac je zaokružen na 117 x 80 m, površine oko 10.000 m². Objekat je dimenzija 34,5 x 20 m, osnove 690 m², sa podrumom koji je 1,5 m nad zemljom, visokim prizemljem, spratom i visokim tavanom sa stambenom funkcijom. Arhitekta Poslanstva je Josip Slade, koji arhitekturu objekta formira tako što je središnji korpus – rizalit, blago uvučen u odnosu na dva bočna trakta. Perforacijom arkade sa tri elegantna luka od profilisanog kamena, na kamenim stubovima u prizemlju, sa uvučenim ulaznim trijemom, naglašava ulaz u objekat. Isto tako uvučenom lođom na spratu, koju formiraju dva stuba od kamena, sa pilastrima na krajevima, sa tri polja, gradi renesansnu fasadu objekta. Inscenacijom ovako komponovanog rizalita, sa blago lučno trapeznim isturenim stepenicama, Slade ne samo da je napravio arhitektonski sklop koji likovno, prostorno, materijalom gradi vizuelno bogatstvo, nego je formirao i jedno scenografsko dostojanstvo neorenesansne arhitekture, primjereno rezidenciji moćne carevine. Profilacija lukova, detalji bazisa stubova sa kapitelima, svojom sekundarnom plastikom obogaćuju detaljima jedinstveno arhitektonsko djelo. Iako je osjetna horizontalna podjela fasade sa naglašenom linijom prizemlja i sprata, završena raskošnim krovnim vijencem, profilisanom konzolom, sa zupčastim nizom, ona natkriljuje fasadne ravni i gradi renesansnu konstrukciju vijenca. Vertikalno izduženi prozori sa profilacijama po vertikali i horizontali, sa isturenom klupicom na dnu, u sklopu drvenog dijela dvostrukih prozora sa horizontalnim šprocnama, koje formiraju kvadratna polja, pretvaraju prozore u scenografske slike jedne otmeno suzdržane palate. Bočne fasade u istim detaljima imaju posebne ulaze u objekat za personal, a na istočnoj strani objekat izlazi iz simetrije uvlačenjem lođe iza fasadne arkade, koja je poseban ulaz u stan opunomoćenog ministra. Sveukupnim arhitektonskim sklopom debelih zidova, snažnih kubusa, centralnim raskošnim korpusom, uskim izduženim prozorima, izvučenom strehom, volumenom krovne konstrukcije sa viđenicama, objekat odaje renesansnu monumentalnost. Izvorna spoljna obrada objekta je tesani kamen. Kasnije su sve fasade omalterisane, dok je crkva ostala obrađena u kamenu. Poslanstvo je građeno nosivim masivnim zidovima od kamena, debljine 60–90 cm u krečnom malteru, sa međuspratnom tavanicom od greda 20 x 25 cm, dužine 9 m. U ulaznom i hodničkom dijelu, kao i u kupatilima i kuhinjama, postavljaju se preko estriha teraco ploče karakterističnih oksidnih boja i ornamentike. Otvori u zidovima su lučno premošćavani, a ulazni široki hol premošćen je kamenim stubovima, koji su replika fasadnih arkada. Sve zidne površine su bile premazane bitumenom prije malterisanja, krečnim malterom. Krovni pokrivač je eternit. Pomoćni objekat sa konjušnicom takođe je projektovao Slade. Iako se radi o sekundarnom značaju, objekat je osmišljen sa skladnim detaljima širokih lučnih vrata na štali i detaljima viđenica na tavanu. Rimokatolička crkva je izgrađena u sklopu samog objekta Poslanstva kao jedna građevinska cjelina. Krajnje je neobično da crkva nije samostalan objekat. No, iako je u sklopu palate Poslanstva, Slade joj daje autonoman izgled, ne vezujući je ni na koji način za arhitekturu palate Poslanstva. Njena fasada je od tesanog kamena sa desetak amvonskih stepenika na prilazu, sa centralnom rozetom iznad portala i baroknom atikom sa tri visoke niše, u kojima su smještene skulpture Bogorodice i dva anđela. Iako neobičan, odnos palate sa crkvom i danas pobuđuje prijatno osjećanje kod prolaznika, ne samo zbog dva lijepa različita arhitektonska zdanja, nego i svojim sadržinskim i duhovnim porukama. Dvorišno-baštenski prostor je parkovski uređen, s tim što je dio pomoćnog objekta konjušnice i garaže vizuelno odijeljen voćnjakom. Ograda je zidana u lijepom kamenom slogu sa kamenim stubovima i ispunama od kovanog gvožđa. Svaki detalj bilo kog dijela kompleksa od palate, crkve, konjušnice, do stražarnice na ulaznoj kapiji i ograde, arhitektonski je osmišljen do detalja. Objekat je izgrađen 1899, a poslove unutrašnjeg uređenja, enterijera i opremanja preuzima arhitekta Koradini sa italijanskim preduzimačima.

Rusko poslanstvo. Zgrada Ruskog poslanstva podignuta je između Varoškoga parka i Ulice vojvode Batrića (1900–1903). Prema odluci ruske vlade, izrada projekta bila je povjerena italijanskom arhitekti Augustu Čezaru Koradiniju, koji je sa pomoćnikom M. Benedetijem bio i preduzimač gradnje. Dimenzije objekta su 27,5 x 18 m. Objekat koji čine suteren, prizemlje, sprat i visoko potkrovlje izgrađen je u stilu poznog baroka sa arhitektonskim sklopovima neorenesanse. U prizemnoj zoni naglašen je glavni ulaz, sa raskošnim dugim stepeništem od kamenog masiva, koji zahvata i dva bočna ulaza. Rizalit je izveden sa bogato profilisanom dekorativnom plastikom u baroknoj stilizaciji, velikih prozora, na kojima su okviri, krila šprocne, dio barokne estetike. Tih pet velikih prozora sa tjemenim kamenom i stilizacijom palmeta, sa slijepim parapetima, nalaze se u glavnoj svečanoj sali, koja štukaturom i floralnom gipsanom profilacijom, sa elementima ruskog folklornog motiva, uzdiže enterijer i eksterijer Ruskog poslanstva do najvećih arhitektonskih vrijednosti. Renesansni bogati krovni vijenac sa moždanicima oblikuje ovaj rizalit, da bi, iznad vijenca na mansardi, pet okulusa u bogatim floralnim motivima sa girlandama i opet tjemenim kamenom podigli estetiku i raskoš fasade u vanredno vizuelno bogatstvo. Na blago isturenim vertikalno naglašenim korpusima sa strana rizalita, u dijelu sprata, nalaze se pilastri jonskog stila sa balkonima na konzolnim gredama i ukrasima oko prozorskih otvora, renesansnim slijepim timpanonima. Krov predstavlja originalno konstruktivno rješenje, mansardnog tipa, sa ukupnom visinom objekta 17 m. Pokrivač krovnih ravni su bile galvanizovane plehane ploče. Podzemni sprat – podrum, sastojao se od devet prostorija, među kojima su i dvije kuhinje, ostava za kuhinjsko posuđe, vinarija, ostava za drva, magacin, sanitarni čvor, lift za dopremanje hrane do ministrovog i sekretarovog stana. Prizemna etaža se sastojala od 19 prostorija u kojima su smješteni: predsoblja, velike prolazne sale, kancelarije, sobe za strance, vratareve sobe, odjeljenje za sekretara Poslanstva, koje se sastoji od salona, trpezarije, tri spavaće sobe, sanitarne prostorije. Ulazni hol je raskošno dekorisan u gipsu, floralnim vijencem tavanice sa pozlatama, a na zidovima pilastrima urađenim u štuko lustro tehnici. Dva ogledala u pozlaćenim ramovima ukrašavala su ovaj ulazni hol u Poslanstvo. Portreti ruskih careva, → Aleksandra III Romanova i → Nikolaja II Romanova, dominirali su u prostoru. Podovi su bili od parketa, a gotovo sve prostorije su imale kaljeve peći. Na spratu je 14 prostorija: veliki salon, velika galerija, sala za pušenje, sala za igranje, trpezarija, četiri spavaće sobe, tri sobe za oblačenje, kancelarija i sanitarne prostorije. Sprat je bio najreprezentativniji dio Poslanstva. Pored štukatura na tavanicama sa pozlatama, nizom ukrasnih detalja flore i motiva voća, sa dva bogata kamina, kompletan namještaj koji se sastojao u sofama, okruglim stolovima, sa 12 stolica Luja XIV, sa portretima u zlatnim ramovima, ruskog cara Nikolaja II i carice Aleksandre, sa venecijanskim ogledalima, ukazivali su na visokoestetski stil života carske Rusije. U ovim prostorijama parket je bio od furniranih tabli 50 x 50 cm, a svi zidovi su obloženi papirnatim tapetima, fiksirani drvenim ornamentisanim frizovima i štokovima. Osvjetljenje su davali petrolejski fenjeri, dok nije uvedena elektrika 1910. godine. Na istom spratu se nalazio ministrov stan, koji je bio skromnije uređen i namješten: kabinet i tri spavaće sobe sa kupatilom, koje je imalo emajliranu kadu i kotao za zagrijavanje vode. Tavanski sprat se sastojao od četiri veće i četiri manje sobe za stanovanje poslužitelja, dvije velike sušionice, peglarnice, sanitarnog čvora, depoa za vodu. Na zgradi su bila tri ulaza: glavni i dva sporedna, a isto tako troje stepenica, na svakom ulazu, s tim što na glavnom ulazu stepenice vode samo do prvog sprata. One su urađene u dekoraciji štukatura na stubovima i plafonu, sa vitražom na dijelu plafona. Rusko poslanstvo ima razrađen mikrourbanizam, izrazito osmišljen u prednjem prilaznom dijelu sa dvije kvadratne stražarnice neobičnog krovnog lučnog završetka, a oko cijelog placa je likovno stilizovana ograda od livenog gvožđa sa dvije velike kapije. Centralna okrugla fontana je akcenat u dvorištu. Dvije pomoćne zgrade iza Poslanstva su štala za konje i garaža za kočije, sa pomoćnom prostorijom za održavanje bašte.

Tursko poslanstvo. Zbog potrebe rješavanja radnog i stambenog prostora za osoblje Turskog poslanstva, knjaz → Nikola I Petrović Njegoš dozvoljava 1885. Dževad-paši, tadašnjem opunomoćenom ministru Turskog poslanstva, da otkupi novoizgrađenu kuću vojvode → Maša Vrbice u Bajovoj ulici. Bila je to velika kuća za tadašnje vrijeme (20,4 x 8,9 m), sa prizemljem i spratom i hodnikom po sredini. U prizemlju su, sa obje strane od ulaza, bile primaće sobe i saloni, a na spratu radne kancelarije. Krajnje jednostavne arhitekture, sa uredno raspoređenim prozorima i jednostavnim krovom na dvije vode, objekat nije odavao neku osmišljenu arhitekturu, posebno kada se uporedi sa drugim poslanstvima. Josip Slade je izvršio adaptaciju objekta za potrebe Turskog poslanstva i maksimalno funkcionalno organizovao unutrašnji prostor, bez detaljisanja i ukrašavanja prostora. Sa krovom od drvene građe, na dvije vode, pokrivenim crijepom, objekat je zidan kamenom i malterisan. Simetrično raspoređenih prozora u nizu, sa limenom nadstrešnicom nad ulaznim vratima, sve odiše krajnjom jednostavnošću. Značajan je zbog velikih dimenzija objekta za to vrijeme.

Francusko poslanstvo. Kupovinom kuće (1899) i susjednih placeva (1902), za potrebe zgrade Francuskog poslanstva, arhitekta Pol Gade je 1905. došao na → Cetinje. Izgradnja objekta počela je 1909. godine. Zidovi su od lomljenog kamena, u suterenu debljine 60 cm, u prizemlju i spratu 50 cm, a logika racionalizma je dosljedno sprovedena, pa se od suterena preko prizemlja i sprata dimenzije stubova, greda i zidova smanjuju. Ugaona ojačanja u ravnima fasade se ističu za 5 cm, potenciraju skeletnu šemu i na fasadi su posebno dekorativno obrađena. Natprozornici i nadvratnici su takođe armiranobetonski, kao i stepenišni podesti. Jaki prstenasti serklaži su po obimu zgrade vezani armiranobetonskim pločama, koja na prvom spratu prelazi za 50 cm u krovnu strehu. Obrada fasade oblogom debljine od 10 cm novost je koja je krenula u arhitekturi art nuvoa (franc. art nouveau). Uglovi objekta, sokle, portalne bordure, vertikalne i horizontalne podjele oko prozora, parapetne ravni obloženi su keramičkim pločicama ili stilizovanim floralnim motivima, koje je namjenski za ovu priliku radio Aleksandar Bigo. U materijalima gresa i porcelana, u polihromatskim tonovima sa dominirajućim okerastim toplim tonovima i presijecanjima plavih, objekat je pomjeren u ekskluzivnu i svečanu arhitektoniku. U suterenu koji je rađen u denivelaciji nalazile su se tehničke prostorije, kuhinja, prostorija za ogrijev, direktna veza sa dijelom bašte sa povrćem. Teretnim liftom hrana se dopremala do svih etaža, a kuhinja je i stepenicama bila povezana sa trpezarijom u prizemlju. Prizemlje je bilo reprezentativno sa monumentalnim ulazom u keramičkoj dekoraciji, sa mermernim stepenicama, centralnim holom, kabinetom ministra i sekretara, čekaonicom. Iz centralnog hola ulazilo se u mali, zatim veliki salon i trpezariju, koji su se salonskim velikim dvokrilnim vratima mogli pregrađivati i u svečanim prilikama spajati u jedinstven prostor. Raskošno elipsasto stepenište od bijelog mermera i sa art nuvo ogradom je enterijerski dio centralnog hola. Iz malog salona velika dvokrilna vrata su vodila u vrt, što je bila neophodna veza za organizovanje vrtnih zabava u ljetnjim mjesecima. Na spratu su spavaće sobe, po dvije na jedno kupatilo, sa garderobnim degažmanom, a na mansardi soba za učitelja i učionica za djecu, kao i sobe za poslugu. Kada se sagleda cjelokupni kompleks sa stilizovanom kovanom bravarijom, kapijom na ulaznim vratima, fenjerima i ogradama na spoljnim stepenicama, mozaik mermernim podovima u enterijeru, devet kamina, svaki drugačije oblikovan od drugačijeg mermera, parkovsko uređenje, sa glorijetom i balustrima, izaziva čuđenje kako je sve to, savršeno zanatski, stilski i estetski, moglo biti urađeno. Francusko poslanstvo je demonstracija visokostilizovane estetike francuskog duha i autorske arhitekture.

Italijansko poslanstvo. Italijanska vlada je 1901. donijela odluku da formira stalno poslanstvo na Cetinju, pa su za tu priliku zakupili privatnu kuću sa baštom. Poslije 27 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa, Kraljevina Italija se odlučila za gradnju svog objekta poslanstva (1905). Prvobitno usvojen projekat rad je braće Valseki–Bagati, Fausta i Đuzepa. Ministarstvo inostranih poslova Italije angažovalo je 1905. arhitektu Koradinija za prilagođavanje projekta i izvođenje radova. Nije poznato u kojoj mjeri je izmijenio prvobitni projekat, ali s obzirom na to da su raniji Koradinijevi projekti – Rusko poslanstvo i Vladin dom – raskošnijeg oblikovnog stila, pretpostavka je da je u većoj mjeri poštovao projekat braće Valseki. Tri godine su trajali dokupljivanje i zamjena placeva mnogih vlasnika zemljišta da bi se oformila adekvatna veličina placa za izgradnju objekta i baštensko-rekreacioni dio, po ugledu na već izgrađene Austrougarsko i Rusko poslanstvo. Kamen temeljac postavljen je 1905, ali je zbog nedostatka finansija gradnja nastavljena tek 1909, a završena 1910, povodom svečanosti proglašenja Kraljevine Crne Gore, avgusta 1910. godine. Za gradnju su dovedeni majstori iz Italije. Objekat je sagrađen u reonu Nova varoš, okružen parkovskim kompleksom sa teniskim igralištima. Čine ga dvije zgrade, veća rezidencija i manja pomoćna zgrada, spojeni zastakljenim pasažom. Rezidencija je površine 2.231,5 m² i ima podrum, prizemlje, sprat i potkrovlje. Projektovana je u maniru neoklasicizma, svedene arhitektonike i naglašene simetrije. Na glavnom ulazu je reprezentativni trijem sa četiri antička stuba, zasveden gotičkim krstastim svodovima, a iznad, u zoni sprata, nalazi se otvorena terasa sa ornamentisanom betonskom ogradom. U prizemlju, iza ulaznog hola, nalazi se centralni salon, iz kojeg se ulazilo u bočne salone i glavno stepenište za sprat. Pored se nalazio sanitarni čvor. Iza glavnog salona nalazio se kuhinjski prostor. Na spratu su se nalazili reprezentativni dio sa salonima za prijeme, radne i stambene prostorije opunomoćenog ministra. Na tavanu su bile prostorije za poslugu. Na četvorovodnom krovu, mansardni prozori – viđenice, sa dimnjacima, doprinose razigranosti gornje zone objekta. Jednostavno fasadno platno sa mirnim ritmom prozorskih otvora, uokvirenih svedenom profilacijom, u suprotnosti je sa raskošnim fasadama i enterijerima, koje čine prostrani holovi i saloni, ukrašeni baroknim motivima, koje je Koradini izvodio u Ruskom poslanstvu. Dvorišni kompleks je razdijeljen, parkovski uređen baštenskim lejama i šetnim stazama, iznivelisan kamenim zidom u travnjaku za izdvojena teniska igrališta. Kameni parapetni zid od velikih kvadera i ozidani stubovi 50 x 50 cm do visine od 1,5 m, sa moćnom i svečanom ulaznom kapijom od kovanog gvožđa, kao i konture ograde oko cijelog placa, daju specifičnu ljepotu cijelom kompleksu Italijanskog poslanstva. Svečanom otvaranju Poslanstva, monumentalnog zdanja na Cetinju, prisustvovao je italijanski kralj → Viktor Emanuel III Savojski sa suprugom, kraljicom → Jelenom Savojskom, crnogorskom princezom.

Grčko poslanstvo. Tokom djelovanja na Cetinju, poslanstvo Kraljevine Grčke nalazilo se u različitim zakupljenim privatnim kućama. Od 1900. do 1916, kada je prestalo sa radom, Poslanstvo je mijenjalo lokaciju, tj. zakup objekata, tri puta. Ne postoje pouzdani podaci, ali se pretpostavlja da je posljednja lokacija bila jednostavna kuća sa devet prostorija u prizemlju i na spratu. Iako mala, imala je lijepa ulazna lučna dvokrilna vrata, sa balkonom na spratu i dvije viđenice na krovu.

Bugarsko poslanstvo. Bugarska diplomatska misija na Cetinju nalazila se u zakupljenim kućama, a posljednju zakupljenu kuću, pored Dvorca knjaza Nikole, bugarska misija je 1910. adaptirala da bi dobila 12 prostorija: salone, radne kancelarije i stambeni prostor za zaposlene. Projekat adaptacije i radove izvodio je arhitekta Fernando Balako.

Srpsko poslanstvo. Diplomatski predstavnici Kraljevine Srbije su tokom rada na Cetinju zakupljivali kuće za potrebe Poslanstva. Bile su to solidnije građene privatne kuće. Tek se 1914. srpsko diplomatsko poslanstvo useljava u kuću koja je vlasništvo Petra Karađorđevića. To je bila jedna od većih kuća na Cetinju. Prethodno su to bile dvije male kuće koje je knjaz Nikola dao u miraz kćerki Zorki, kada se udala za princa Petra Karađorđevića (1883). Kuća je bila u nizu, jednostavne fasade bez dekoracija, simetrično raspoređenih prozora, sa interesantnim vjetrobranom, isturenim „čardakom”, kako je tada nazivan. Zaštita ulaznih vrata od kiše i snijega riješena je isturenim boksom, vrlo funkcionalnim, što krajnje jednostavnoj zgradi daje izvjestan šarm. Unutrašnji prostor od nekoliko odaja u prizemlju, na spratu i potkrovlju, bio je podređen radnim i stambenim potrebama.

Poslanstvo Velike Britanije. Podizanjem ranga diplomatskog predstavnika u Crnoj Gori, britanska vlada se odlučuje za gradnju svog rezidencijalnog objekta (1912). Od bivšeg njemačkog poslanika kupili su četiri kuće pored Hotela „Lokanda”, na početku Katunske ulice, sa velikim dvorišnim prostorom iza objekata. Projekat rekonstrukcije i adaptacije vodio je britanski arhitekta Harti. Objekat je arhitektonski pravougaonog sklopa sa prizemljem i spratom. Na ulazu je asimetrično postavljen zatvoreni trijem, blago stilizovan, nad kojim je terasa. Ravne fasade imaju plitku profilaciju oko prozorskih otvora raspoređenih u ritmičkom nizu, sa dobro odmjerenim odnosom puno – prazno. Na dvovodnoj krovnoj konstrukciji sa malim viđenicama, tri naglašena dimnjaka daju poseban akcenat. Krajnje jednostavan, skladnih proporcija, bez pretencioznih detalja, sa izduženim prozorima, objekat posjeduje eleganciju tipa engleskog ljetnjikovca. Iza objekta, u osmišljenom parku, nalaze se pomoćni objekti, konjušnice i garaža za kočije sa teniskim igralištem. Zdanje je ograđeno niskim parapetnim zidom i ogradom od kovanog gvožđa. Ispred je kultivisana zelena površina, a kompleks je okružen dvorskim parkom.

Njemačko poslanstvo. Prvi diplomatski predstavnik Njemačke Pilgrim-Baltaci imao je namjeru da otkupom četiri kuće pored Hotela „Lokanda” gradi Njemačko poslanstvo, ali ta ideja nije realizovana. Rješenje je nađeno 1911, kada je zakupljena kuća koja je u prizemlju imala radne prostorije, na spratu kabinet, salon i stan diplomatskog predstavnika, a na tavanu stan za poslužitelja.