Bizmark, Oto fon (Bismarck-Schönhausen, Otto von; Šenhauzen, Pruska, 1815 – Fredrihsruh, Njemačka, 1898), njemački političar. Kao premijer Pruskog kraljevstva (1862–1890), ujedinio je Njemačku serijom pobjedonosnih ratova poslije kojih postaje prvi kancelar (1871–1890) ujedinjenog Njemačkog carstva. Porijeklom iz plemićke porodice, studirao je pravo, da bi potom prvo stupio u diplomatsku službu, a zatim u policiju. Posvetio se politici i postao poslanik plemstva u Zemaljskoj skupštini (1847), a u Savezni parlament izabran je 1851. godine. Neko vrijeme bio je pruski poslanik na ruskom dvoru, odakle je premješten u Pariz. Za predsjednika vlade i ministra spoljnih poslova imenovan je 1862. godine. Bio je inicijator stvaranja Trojnog saveza, sa Austrougarskom 1879. i Italijom 1883. godine. Na zahtjev cara podnio je ostavku na položaj kancelara (1890), na kojem se neprekidno nalazio 28 godina, kao prva politička ličnost u zemlji. Predsjedavao je Berlinskom kongresu (→ Berlinski kongres i Crna Gora), koji je počeo sa radom 13. juna 1878, uz učešće predstavnika Rusije, Osmanskog carstva, Njemačke, Francuske, Austrougarske, Velike Britanije i Italije. U kratkom razgovoru obavijestio je predstavnike Crne Gore, koji nijesu mogli učestvovati u radu Kongresa, da je crnogorska sudbina u rukama austrougarskog ministra spoljnih poslova, grofa → Đule Andrašija. Podržavao je austrougarsku politiku i prodor na Balkan (→ Balkan – političke granice), kao i njeno nastojanje da Crnoj Gori onemogući ili ograniči izlaz na more. Zbog diplomatskog skandala sa baronom Testom, njegovim naročitim poslanikom, po kome je poslat jedan primjerak Berlinskog ugovora knjazu → Nikoli I Petroviću Njegošu, a koji je nakon tri dana boravka na → Cetinju otišao a da ga niko od zvaničnika nije primio, naložio je svim diplomatskim predstavništvima Njemačke da ignorišu Crnu Goru kao da ne postoji.