Knjaz, vladarska titula u Crnoj Gori od 1852. do 1910. godine. Prvi crnogorski vladar koji je nosio ovu titulu bio je knjaz → Danilo I Petrović Njegoš. Za naziv titule prihvaćen je oblik riječi „knez” na ruskom jeziku – „knjaz”, budući da su u Crnoj Gori titulu kneza imale plemenske starješine. U molbi grupe crnogorskih glavara, kojom traže od ruskog cara da prizna uspostavljanje svjetovne vlasti u Crnoj Gori, naveden je izvorni naziv „knez”, ali je zbog terminološkog razlikovanja vladarske od plemenske titule, usvojen ruski naziv za kneza. Od ruskog cara Danilo Petrović Njegoš je 1852. i priznat za kneza, odnosno knjaza Crne Gore, a Crna Gora je proglašena kneževinom. Poslije uzimanja knjaževske titule, crnogorski vladar je naredio da nijedan seoski starješina ubuduće ne smije koristiti titulu „knez”, kako bi se izbjegla mogućnost bilo kakvih asocijacija ili kompariranja sa zemaljskim vladarom. Do 1878. crnogorski knjaz je koristio titulaciju „Njegova Svjetlost Knjaz Crne Gore”, a od 1878. koristi se titulacija „Knjaževsko Visočanstvo”. Od 1900. do 1910. crnogorski vladar se tituliše – „Kraljevsko Visočanstvo”. U → Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. crnogorski vladar se naziva „Knjaz Gospodar”, što je spoj nove vladarske titule (knjaz) i titule → gospodar iz vremena Crnojevića (→ Crna Gora u vrijeme Crnojevića).
Literatura: Ž. Andrijašević, Crnogorska ideologija 1860–1918, Cetinje, 2017; B. Pavićević, „Proglašenje Danila Stankova Petrovića za knjaza Crne Gore”, Istorijski zapisi, 1, 1987; G. Vuković, „Četrdesetogodišnjica vladavine knjaza Nikole”, Zapisi, knj. II, 3–6, 1928.
Ž. Andrijašević