Petrović Njegoš, Đorđije Savov (Njeguši, 1800 – Zadar, 1868), potpredsjednik i predsjednik crnogorskog senata. Poslije smrti prvog nasljednika mitropolita → Petra I Petrovića Njegoša, Dimitrija (Mitra) 1807, mitropolit je odlučio da za novog nasljednika imenuje sina svog brata Save – Đorđija. Na mitropolitov predlog Zemaljska skupština je 1823. potvrdila odluku o izboru za vladičinog nasljednika. Upućen je na školovanje u Sankt Peterburg (1825). Dobio je godišnju stipendiju od ruskog Svetog sinoda. Školovao se četiri godine na peterburškoj Duhovnoj akademiji. Rektor akademije je 1829. obavijestio mitropolita Petra I da je Đorđije napustio školovanje i da je izrazio želju da upiše vojnu školu. Time je izgubio pravo nasljeđa. Kasnije je postao oficir u ruskoj vojsci, a 1831. dobio je čin potporučnika. U Crnu Goru se iz Rusije vratio juna 1835, da bi ubrzo bio imenovan za potpredsjednika Senata. Između njega i crnogorskog vladara ubrzo dolazi do sukoba. Kotorski poglavar Ivačić je izvještavao Guberijalno predsjedništvo u Zadru 1837. da u Crnoj Gori vlada nesloga između mitropolita → Petra II Petrovića Njegoša i Đorđija Petrovića, i naglašava se činjenica da je Đorđije spreman da radi za Austriju. Poslije smrti mitropolita Petra II (1851), podržao je izbor njegovog brata za vladara, čime je došao u sukob za zakonitim nasljednikom → Danilom I Petrovićem Njegošem. Pod pritiskom ruske vlade, priznao je knjaza Danila za vladara. Za vrijeme prvog Omer-pašinog pohoda na Crnu Goru Đorđije Savov je komandovao jedinicama na frontu prema Crmnici. Knjaz Danilo je riješio da ga povuče sa fronta i uputi u Beč, kako bi sa austrijskom vladom razgovarao oko nabavke oružja i municije. Razgovarao je sa austrijskim ministrom inostranih poslova grofom Buolom, a zatim i sa imperatorovim ađutantom generalom grofom Grunom. Poslije emigracije predsjednika Senata → Pera Tomova Petrovića Njegoša, 1853, dolazi do promjene na čelu Senata, pa je 1854. za predsjednika izabran Đorđije Petrović Njegoš. Tri godine kasnije organizovao je zavjeru protiv knjaza, nezadovoljan njegovom politikom prema Rusiji. Kada pokušaj svrgavanja knjaza Danila nije uspio, morao je napustiti Crnu Goru. Emigrirao je u Austriju.

Literatura: B. Pavićević, Stvaranje crnogorske države, Podgorica, 2007; B. Pavićević, Danilo Petrović Njegoš, Podgorica, 2007; B. Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države 1796–1878, Podgorica, 2004; T. Nikčević, Političke struje u Crnoj Gori u procesu stvaranja države u XIX vijeku (Otpor stvaranju države), Podgorica, Nikšić, 1999.

I. Tepavčević