Krupačko jezero, akumulacija u sjeverozapadnom dijelu Nikšićkog polja, formirana 1960. godine pregrađivanjem rijeka Moštanice i Matice sa nasutom branom Krupac. Površina akumulacije je 5,7 km², dubina između 609 m i 621 m, a ukupna zapremina 42.000.000 m³. Dužina brane je 1.480 m, širina u osnovi 5 m, a dužina akumulacije je 2,5 km. Voda jezera predstavlja jednu od najčistijih akumulacija u Crnoj Gori i koristi se za potrebe HE Perućica. Tokom ljetnjih mjeseci akumulacija Krupac sa plažom predstavlja kupalište grada Nikšića. Tokom druge polovine XX vijeka, botaničari iz Srbije, → Jelena Blaženčić i Živojin Blaženčić, prilikom kratkog obilaska jezera Krupac 1987. godine bilježe nekoliko vodenih biljnih taksona i te rezultate publikuju 2007. godine. Tokom druge polovine XX vijeka na jezeru se proučavaju i alge od strane crnogorskih i bosanskih algologa – → Smiljke Petković i Stevana Petkovića, → Ljubomira Agramovića, → Lazara Jerkovića. Prva detaljna floristička istraživanja vaskularnih biljaka na jezeru i okolnim močvarnim livadama bilježe se početkom XXI vijeka od strane → Nade Bubanje u periodu 2004–2008. godine. Tokom četvorogodišnjeg istraživanja autorka je konstatovala da je floristički gledano jezero siromašno i da se u njemu javlja samo nekoliko biljnih taksona, dok se močvarne livade i manji vodeni baseni u zaleđu brane odlikuju pravim bogatstvom kako vodenih tako i biljaka karakterističnih za vlažna staništa. Ovim istraživanjima su po prvi put konstatovana 152 taksona za ovo područje (jezero Krupac sa okolinom), od kojih se vodena biljka Potamogeton coloratus Hornem. navodi kao nova za floru Crne Gore.

Pored akumulacije Krupac na prostoru Crne Gore ima još 7 akumulacionih jezera: Pivsko, Slano, Vrtac, Liverovići, Grahovsko, Bilećko i Otilovići. U Nikšićkom polju se osim jezera Krupac nalaze još tri jezera: Slano, Vrtac i Liverovići, na kojima su vršena pionirska botanička istraživanja od botaničara i algologa iz Crne Gore i Srbije – Jelene Blaženčić i Živojina Blaženčića, Nade Bubanje, → Vladimira Stevanovića, → Dmitra Lakušića. Istražujući akumulaciju Vrtac 2007. godine, botaničari Nada Bubanja, Vladimir Stevanović i Dmitar Lakušić bilježe prisustvo balkanskog endemičnog taksona Edraianthus dalmaticus (A. DC.) A. DC. po prvi put za floru Crne Gore, čime su se dotadašnji sumnjivi podaci o prisustvu ovog taksona na području Crne Gore razriješili. Akumulacije Slano i Liverovići 1987. godine na kratko obilaze Jelena Blaženčić i Živojin Blaženčić i na Slanom jezeru bilježe novu vaskularnu biljku u flori Crne Gore – Potamogeton pusillus L. (syn. Potamogeton panormitanus Biv.). Pivsko jezero je najveća akumulacija u Crnoj Gori. Prije nastanka ove akumulacije 1973–1974. godine u saradnji hrvatskih (Ivo Matoničkin, → Zlatko Pavletić, Ivan Habdija) i crnogorskih (Kosta Žunjić) hidrobiologa na projektu Živi svijet kanjona rijeke Pive i njenih pritoka sprovedena su istraživanja uticaja fizičko-hemijskih i bioloških faktora na održavanje ekosistema u ovim vodama. Ova studija je značajna jer je ostavila pisani trag o biodiverzitetu rijeke Pive prije njenog potapanja i stvaranja akumulacije. Pored ove studije priključuju se i algološka istraživanja kako prije tako i poslije stvaranja pivske akumulacije, koja su bila od strane crnogorskih algologa, Smiljke Petković i Stevana Petkovića. Isti algolozi su se bavili i istraživanjem akumulacije Otilovići.