Pionirske zajednice, prve životne zajednice (biocenoze) u sukcesivnom nizu. Njima prethode inicijalni stupnjevi (začeci) zajednica u čiji sastav ulaze inicijalne biljke, koje prve naseljavaju neki biološki prazan prostor, na kojem je potpuno uništena vegetacija požarima, zatrpavanjem nižih terena odronjenim materijalom u planinskim oblastima, formiranjem naslaga pijeska u rječnim dolinama za vrijeme poplava, vulkanskim erupcijama, izdizanjem ostrva u morima i okeanima. Biljke koje prve nasele ovakav prostor su rijetke, njihovi međusobni odnosi slabi, a uticaji na životnu sredinu mali. To je inicijalni stupanj u razvoju zajednica. Kada populacije biljaka postanu raznovrsnije i brojnije i njihove međusobne veze i odnosi bivaju složeniji, a djelovanje na životnu sredinu snažnije, formirana je pionirska zajednica, prva prava → biljna zajednica na nekom biološki praznom prostoru. Ona stvara uslove za zajednicu koja će je zamijeniti. U → vegetaciji Crne Gore primjeri pionirskih zajednica najbolje se uočavaju na → siparima u kanjonskim (→ kanjoni i klisure) dolinama rijeka (Piva, Komarnica, Tara i druge), na planinskim siparima, požarištima i druge.
Lit.: Vilotije Blečić, Šumska vegetacija i vegetacija stena i točila doline reke Pive, Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, B (11), Beograd, 1958, str. 81–91. Milorad M. Janković, Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom vegetacije na Zemlji, Beograd, Naučna knjiga, 1979, str. 276–280. Slobodan Radonjić & Halil Markišić, Enciklopedijski leksikon ekologije i zaštite životne sredine, Nikšić, ITP „Kolo”, 1996, str. 322.
H. Markišić